LIVE. LOVE. AFRICA.

FOTO Martina Strahija iz Novog Sela Rok volontirala u Africi: ‘Moja uloga je tamo bila učiti i promatrati, ne suditi!’

Međimurka Martina je u Africi provela tri mjeseca pomažući djeci i potrebitima

U petak, 21. veljače ispred mnogobrojnih posjetitelja u multimedijalnoj dvorani Tehnološko-inovacijskog centra Međimurje održano je predavanje “Love. Live. Africa.” u organizaciji Martine Strahija.

Ova prekrasna priča započela je u zimi 2019. godine kad je Martina iz Novog Sela Rok odlučila napraviti velik korak i krenuti putem volontiranja. Kao odredište odabrala je Tanzaniju i okolno područje, gdje je provela više od tri mjeseca pomažući djeci i potrebitima.

>> Volonterka Martina Strahija održala putopisno predavanje o Africi

Predavanjem je posjetiteljima nastojala prenijeti priču koju je dočarala vlastitim fotografijama, prepričavanjem zgoda i nezgoda te kratkim filmovima “Live Africa” i “Love Africa”. Na pitanje zašto volontirati i zašto Afrika, sigurno odgovara: “Zašto ne?”

– Puno je razloga, ali najvažniji dolazi iz srca. Nagrade za volontiranje nisu materijalne. Puno su veće. Da postaneš volonter, dovoljan je pozitivan stav, volja za učenjem, malo fleksibilnosti i puno kreativnosti. Volontiranjem stječete iskustvo, upoznajete nove ljude, usavršavate postojeće vještine i doprinosite kako sebi tako i zajednici – ističe Martina.

Govorila je o temeljnim životnim vrijednostima, masajskom načinu život, njihovoj kulturi, svakodnevici, vjeri, običajima, plesovima, načinu prehrane i oblačenja, zašto ondje muškarci imaju po nekoliko žena, zašto piju krv, zašto žene grade kuće.

– Mi, kojima je svijet pružen na dlanu, sve uzimamo zdravo za gotovo. Zaboravljamo na temeljne životne vrijednosti. Mi njih nazivamo primitivnima, međutim, oni su daleko od toga. Boraveći s plemenima u teškim uvjetima, podsjetili su me što je zahvalnost. Bez interneta i sata, podsjetili su me da živim i uživam u trenutku. Bez zajedničkog jezika, podsjetili su me da je jedan osmijeh sasvim dovoljan kako bi se razumjeli. Put bez plana u nepoznato, postao je put na kojem sam našla dom – nastavlja.

Iako tri mjeseca života u sasvim drugačijim uvjetima zvuče puno, Martini su proletjela u tren oka. Kako kaže, situacije na koje se ne možete pripremiti te upoznavanje novih, nama vrlo dalekih kultura, naučile su je ponajviše o sebi samoj. Čovjek se nauči strpljenju, razumijevanju, toleriranju, ali i pomicanju vlastitih granica.

U školi sv. Francis of Assisi, Boma Ng’ombe (Moshi), provela je mjesec i pol dana. Zašto ovo mjesto, ova škola i dom sv. Franje?

– Zato što je sve u jednom. Škola, sirotište, utočište, spasilište albino djece. Djeca s potrebama i bez njih. Slijepa, gluhonijema, hendikepirana, odbačena, bez dijelova tijela, životno ugrožena, albino i djeca bez ikakvih nedostataka. Svi skupa na jednom mjestu, zajedno. Mjesto gdje jedni nose druge, mjesto gdje jedni vode druge, jedni su drugima oči, jedni su drugima uši. Bitno je samo da postojiš, ti, upravo takav kakav jesi, jer tamo gledaju samo srcem. Eto, zato ovo mjesto – odgovara.

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije