Od simptoma i odlaska liječniku do postavljanja dijagnoze raka prošlo je tri do šest mjeseci za 62 posto ljudi
Većina ljudi u Hrvatskoj rak je otkrila slučajnim odlaskom
liječniku. Na dijagnozu maligne bolesti većina je čekala tri do
šest mjeseci, a početak liječenja, nakon postavljanja dijagnoze
raka, započeo je u mjesec dana.
Također, 31 posto oboljelih od maligne bolesti u trenutku
postavljanja dijagnoze već je imalo metastaze – sukus je to
istraživanja provedenog među oboljelima od raka u 12
srednjoeuropskih i istočnoeuropskih zemalja među kojima je i
Hrvatska. Kasno postavljanje dijagnoze kada se rak već proširio
na druge organe problem je na koji se stalno upozorava jer ranije
otkrivanje donosi veću mogućnost (iz)liječenja. Ipak, podaci iz
istraživanja pokazuju da je u Hrvatskoj, uz Češku i Poljsku,
postavljanje dijagnoze kad se bolest već raširila najučestalije.
Liječnici bez psihologa
– Biti u Hrvatskoj osoba oboljela od raka prilično je različito u
odnosu na geografsku pripadnost. Naravno da su u prednosti osobe
koje žive u većim gradovima ili im gravitiraju. Razina dostupne
onkološke skrbi u manjim sredinama je puno niža, i to u svim
segmentima; od dijagnostike do modaliteta liječenja i samog
ishoda liječenja. Kao jedan od najvećih problema možemo istaknuti
komunikaciju pacijenata s djelatnicima u zdravstvenoj zaštiti,
koji su u osnovi brojnih teškoća s kojima se oboljeli susreću.
Oboljele osobe i članovi njihovih obitelji često lutaju kroz
zdravstveni sustav jer ne postoje definirani putovi onkoloških
pacijenata od sumnje na dijagnozu do praćenja nakon liječenja i
pružanja potrebnih oblika i stupnjeva podrške cijelim obiteljima,
a i informacije koje dobiju često su nepotpune ili nisu prenesene
na oboljelima prihvatljiv i razumljiv način – komentira rezultate
Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu (KUZ) koji
je s platformom Onkologija.hr i srodnim organizacijama iz drugih
država provodio spomenuto ispitivanje u kojemu je sudjelovalo
16.500 ljudi iz 12 zemalja.
Jedno od pitanja u tom istraživanju način je na koji se pacijentu
priopćava dijagnoza. Belina spominje da je gotovo polovica
ispitanika iz Hrvatske odgovorila da im je dijagnoza mogla biti
priopćena obzirnije ili puno obzirnije.
– Dijelom se to može objasniti preopterećenošću liječnika i
drugih djelatnika u zdravstvu te činjenicom da, iako svaki dan
rade u teškim uvjetima i s teškim pacijentima i njihovim
sudbinama, ne postoji sustav psihološke podrške za liječnike.
Ipak, kako je komunikacija i pružanje relevantnih i jasnih
informacija pacijentima jedan od najvećih problema u cijelom
zdravstvenom sustavu, dio te problematike može se preslikati i na
područje onkologije – komentira predsjednik KUZ-a.
Uskoro nacionalni plan
Prevencija i briga za zdravlje te odzivi na preventivne programe
područja su na kojima Hrvatska treba raditi, koja ističe i
Nacionalni plan protiv raka. Taj je plan u završnoj fazi, tj. na
javnom savjetovanju nakon kojeg slijedi prihvaćanje u Vladi RH.
Definiranje mreže bolnica koje dijagnosticiraju i liječe rak te s
kakvim rezultatom samo je dio rezultata koji se očekuju od
primjene tog plana. Personalizirano liječenje ili kako se to
često naziva liječenje raka po mjeri još je jedno važno područje.
Pacijenti bi trebali znati kamo ići, ali i koje su im mogućnosti
liječenja te s kakvim uspjehom u kojoj bolnici. Dokument je to na
kojem se godinama radilo, još ga se dulje čekalo i koji bi trebao
promijeniti način liječenja, a u konačnici i lošu statistiku
prema kojoj je Hrvatska u vrhu zemalja Europske unije s brojem
oboljelih i umrlih od raka.
Za uspješnije liječenje, među ostalim, potrebni su i podaci.
Belina opisuje nacionalne baze podataka o kliničkim ishodima
liječenja raka kao snažan alat. Podaci su vrijedni i za struku i
za pacijente, a trenutačno se u medicini pa tako i liječenju raka
otvara sasvim novo područje.
Riječ je o “real world” podacima koji obuhvaćaju informacije o
stanju pacijenta iz različitih izvora – od e-kartona do podataka
iz mobitela putem različitih zdravstvenih aplikacija koje ljudi
danas koriste. Istraživanje koje navodi Ivica Belina utvrdilo je
dobru dostupnost onkoloških lijekova, a pitanje je, kako kaže, u
kojoj se mjeri ti lijekovi propisuju te s kakvim učinkom