Ima li ljepšeg dara u ovom kršćanskom blagdanu, kada kao dar Božića dobiješ ono na što svatko ima pravo? Za njih su kucala srca mnogih dobrih ljudi. Plemeniti 'rukopis' 36-godišnjeg Ivice Bakse iz Belice
Tim ‘rukopisom’ ispisao je dio humane priče o sestrama bez roditeljske skrbi 22-godišnjoj Mihaeli, dvije godine mlađoj Klementini, tek punoljetnoj Barbari i 17 -godišnjoj Luciji Majhen iz Novakovca u Varaždinskoj županiji. Sredine gdje danas stoji kuća plemenitosti, a do jučer je bila hladna, tiha napuštena i zapuštena, a samo zato što ove četiri božićne dive nisu bile rođene pod sretnom zvijezdom.
Za njihov novi životni i obiteljski početak u kući u Novakovcu, koju je trebalo kompletno adaptirati i urediti, zaslužan je i plemeniti Međimurec Ivica Baksa iz Belice.
– Život četiri sestre Majhen iz ove priče nije mazio. Kada su bile male, napustila ih je majka, a potom su umrli i baka i tata. Ostale su same na svijetu, same i razdvojene po udomiteljskim obiteljima, čekajući dan kada će ponovno biti na okupu, na mjestu koje smatraju domom. No danas je dom trošna kuća, zapuštena i propala, a one nemaju novca za obnovu – ove riječi, odnosno prilog Nove TV nikoga nije ostavio ravnodušnim pa ni junaka naše priče Ivicu Baksu.
Šira ga javnost više zna kao uspješnog poduzetnika, uglednog vlasnika tvrtke ‘Interkast’ d.o.o. u Pribislavcu. Uz to, političkoj eliti je poznat kao čelni čovjek međimurskih Reformista, a što je po njegovim riječima manje važno.
– Kada su Mihaela, Klementina, Barbara i Lucija vidno sretne mogle reći ‘to je naša hiža i mi imamo svoj dom’ ja sam tek tada ostao bez riječi. Ostale su od silnih emocija zapete u grlu – ispričao nam je jučer Ivica s kojim se ponosimo i kojem, kao i godine ranije, naš portal poklanja Božićnu priču. Prema nekim našim nepisanim pravila ona mora sadržavati elemente humanosti i plemenitosti, a njen pisac mora posjedovati takav ‘rukopis’.
Zamalo je ‘ostao bez priče’, anoniman, jer njemu i nije toliko važno, što nama je. Cilj nam je istaknuti plemenitost, ljudskog i toplinu koja s godinama u našim srcima dobiva drugu dimenziju, dimenziju vremena u kojem živimo, no kada se dogodi sretni završetak shvatimo da kod gotovo sviju nas te odlike ‘čuče’ u jednom kutku srca.
Ivice, što vas je ponukalo na ovaj humani čin?
– Prilog na Novoj TV u emisiji ‘Provjereno’ iskreno me potresao i nikako nisam mogao ostati ravnodušan – rekao je kratko, a potom pojasnio: – Ne činim to zbog publiciteta, ali pristao sam izaći ovaj put u javnost jer mislim da će moj primjer potaknuti i neke druge da učine slično. Mišljenja sam da bi bilo više humanih akcija kada bi mediji iznosili više konkretnih primjera. Naime, mnogo je poduzetnika koji žele pomoći, ali ne znaju kako. Novine, umjesto priča o raznim zvijezdama, moraju češće iznositi baš ovakve sudbine – iskreno će i čiji bi savjet svi mi u medijskim djelatnostima trebali uzeti u obzir.
Tko je u tome bio vaš posrednik?
– Posrednik u cijeloj akciji pomoći bio je moj dobar prijatelj i naš slavni varaždinski glumac Jan Kerekeš, koji je i pokrenuo s Udrugom Zipka akciju ‘Da kuća postane dom’. Jan je čovjek velikog srca koji svojim primjerom svakodnevno pokazuje da mu je stalo do sudbine njegovih sugrađana, da je spreman boriti se za ono što smatra da je ispravno, te da je svačiji život važan. U kratkom razgovoru s njime, vrlo brzo smo se odlučili i mi kao kolektiv firme ‘Interkast’ uključiti u ovu hvalevrijednu akciju.
Na koji način ste donaciju realizirali?
– Pošto se moja tvrtka Interkast bavi prodajom kompletnog građevinskog materijala, prirodno je da smo u tome smjeru išli i s donacijom. Donirali smo različiti asortiman građevinskog materijala, a sve prema dogovoru sa Udrugom Zipka, koja je i začetnik projekta Da kuća postane dom – kaže, nadovezujući se: – Tu svakako moram iskoristiti i zahvaliti našem dugogodišnjem dobavljaču Maximi, koja je nesebično odvojila paletu boja, kao i svojim dragim prijateljima Boški Ban Vlahek i Siniši Šalamonu koji uvijek uskoče kada su takve humanitarne akcije u pitanju te, naravno, svojim djelatnicima.
To nije vaše prvo djelo humanosti?
– Pomoći drugima moj je način života. O dobrim djelima treba se pričati. Na taj način se gradi pozitivna atmosfera i umnožava dobro. I, svakako, dobro se dobrim vraća. Dobro djelo je svako djelo, makar i najsitnije, kojim pomažemo nekome, darujemo, borimo se za pozitivne vrijednosti, nesebično poklanjajući svoje vrijeme i svoju ljubav drugima. Trebamo preispitati vlastite živote i razmisliti što mi možemo učiniti kako bismo pomogli ljudima koji su izloženi različitim životnim poteškoćama i dugotrajnim sukobima. Dobrota je ključna za opstanak zajednice i zbog nje napredujemo kao pojedinci i kao društvo. Ne samo da će nas usrećiti, pomaganje, ljubaznost i dobrota kreira nas kao individue od malih nogu. Tako odmalena učim i svog sina Ivana kojeg pripremam za život kako biti što bolja osoba – poučno će Ivica i ponosno dodati: – Isto tako, svake godine i u našoj firmi provodimo našu akciju ‘Kuna po računu’ kojom svake godine darujemo jednu od ustanova koja se bavi brigom za djecu i nemoćne osobe.
Poruka i drugima kako bi mogli slijediti vaš put i za kraj – od kada toliko topline u Vašem srcu?
– Kao što sam rekao, od malih nogu učim i svog sina Ivana kako pomoći drugima, a na mene su tu plemenitost prenijeli moji roditelji, majka Slavica i otac Ivan. Oni su bili moj izvor podrške i stabilnosti te važna karika u razvoju od djetinjstva ispunjavajući me osjećajem sigurnosti i spokoja. I za kraj poruka svima, a odatle dolazi i toplina: – Mark Twain je davno rekao: ‘Biti dobar je plemenito. Učiti druge da budu dobri je još plemenitije’.
Hodajući za riječi plemenit, unatoč slalomu u svijetu biznisa, Ivica je pokazao i dokazao koliko ljudske topline i dobrote čuči u njegovom srcu, a ovom akcijom, sestre Majhen su uselile u svoju prekrasnu kuću – i zaista je kuća postala dom! Dodat ćemo k tome kako je riječ o naselju Novakovec u Općini Jalžabet.