Slijedom tradicije, u ponedjeljak, 23. prosinca, posjetili su ih načelnik Općine Kotoriba Ljubomir Grgec, njegov zamjenik Roberto Ujlaki i Josip Forauer, predsjednik Socijalnog vijeća Općine Kotoriba
Bili su radosni jer su s nestrpljenjem očekivali najdraže čestitare, svoje sumještane i čelne ljude Općine koji su im uz prigodne darove donijeli i čestitke njihovih Kotoripčana. Bile su to čestitke za njihove godine. Jer biti najstariji u mjestu – nije mala stvar. Najprije su zakucali na vrata obitelji Somi u Ulici Andrije Hebranga gdje živi njihova najstarija sumještanka, danas 98-godišnja Zlata Siladi. U svome su je domu prigrlili kći Katarina i zet Dragutin. Ima još i sina Ladislava koji živi u Zagrebu. Ponosna je na troje unučadi i petero praunuka. Rekla je kako joj najstarija unuka rođena 1964. godine i kako bi već mogla u penziju!? Od petero praunučadi pak najmlađi ima petnaest godina. Kao udovica živi od 1994. godine. Vitalna je, spremna za svaki razgovor, svaku temu… a tema je bilo, a vrijeme je prolazilo.
Želje?
– Nek sam tak ostane kak je ve – rekla nam je kada smo je posjetili godinu prije i tada nas je puna optimizma za daljnjim životom pozvala je da je posjetimo u prosincu 2019. godine iskazavši time ‘spremnost’ da što dulje ostane na vrhu piramide najstarijih u mjestu. Želje su joj se ostvarile! A što mislite, što je rekla ovoga puta? Isto: – Doviđenja do ‘decembra’ 2020.! – bile su riječi na rastanku.
Trebali smo požuriti jer nas je u Međimurskoj ulici s nestrpljenjem čekao 92- godišnji Josip Vugrinčić, koji je dočekao godinu da stane na vrh piramide najstarijih muškaraca Kotoribe. Doduše nije poznao sve čestitare što u ovom trenutku nije bilo niti važno. Ovdje živi sa sinom Stankom i snahom Marinom, a s tugom se prisjetio pokojne kćeri. Ima tri unuka i četiri praunuka.
Fizički izgled ne odaje njegove godine jer je čovjek koji je cijeli svoj radni vijek proveo vani, u polju, prirodi. Radio je u nekadašnjoj Seljačkoj zadruzi pa Poljoprivrednom dobru, Agromeđimurju. Bio je poljodjelac, poljar, traktorist… – Sve ga je ‘polje’ trebalo – kaže. Rad na otvorenom ostavio je traga na kostima, no na te bolove je već zaboravio. Malo slabije čuje.
– Kak i si starci! – kaže i dodaje kako je oduvijek znao kako je najbolji lijek za vitalnost pa i dugovječnost jutarnja čašica ‘žganice’, a niti čaša vina ne ‘preškodi’. Zahvalio se je za darove i čestitke. Želje? Nije spominjao zdravlje. Znači da vjeruje u dugo sutra u kojem očekuje ovu grupu čestitara i za godinu dana. Inače, njegov sin je prvi kotoripski vatrogasac, prvi čovjek Općinskog vijeća Kotoribe, lovnik je u LD Jarebica. Profesionalni je vatrogasac JVP Čakovec. Sve to Stanko stigne, kao i voditi skrb o tati na kojeg je uvijek bio kao sin ponosan, a sada je još ponosniji kada živi s ‘nositeljem visokih godina’ koji će već 20. veljača proslaviti i 94. rođendan.