Dino redovno odlazi na treninge, a uz to i radi, svako jutro se budi u pet sati, dolazi doma, pakira torbu i pravac teretana. I ništa mu, kaže, nije teško
Većina naših građana ne sluša liječnike i trenere koji im preporučuju da se što više kreću, planinare, trče, odu u teretanu. Uz izgovore i opravdavanja kako ne stižu tri puta tjedno sebi posvetiti sat vremena s godinama im se gomilaju kilogrami, počinju boljeti leđa, propadaju…
Izgovori su im uglavnom da imaju puno posla, boli ih glava, gnjave ih žene/muž, djeca, trebaju odmora… A taj odmor je uglavnom kauč, turska serija Fazilet, zdjela slatkiša i litre gaziranog soka, piše Slobodna Dalmacija.
Međutim, Dino Višnjić (23), koji dolazi iz Podbresta, usprkos preprekama na koje je naišao u životu, nema nikakvih izgovora, on jednostavno ide na treninge, i to kakve treninge. One powerlifterske u kojima morate dati i posljednji atom snage kako biste podignuli velike kilaže u tri različite vježbe snage – bench press, čučanj i mrtvo dizanje.
Inače, medicinski priručnik za cerebralnu paralizu kaže da je stanje koje se odlikuje lošom kontrolom mišića, ukočenošću (spazmom), paralizom i drugim neurološkim manjkavostima koje nastaju zbog oštećenja mozga tijekom trudnoće, za vrijeme i poslije poroda, odnosno prije pete godine života. Simptomi cerebralne paralize mogu se kretati od jedva primjetljive nezgrapnosti do teške spastičnosti (mišićna ukočenost) koja iskrivljuje ruke i noge i veže dijete za invalidska kolica.
Donji ekstremiteti su nefunkcionalni
I Dinu su, nažalost, kolica svakodnevica, ali za tog momka to i nije ograničenje. Dinu su donji ekstremiteti potpuno nefunkcionalni, ali zato ima sasvim očuvan gornji dio tijela.
– Na samom početku moram zahvaliti dragom i velikodušnom Damiru Režeku koji je bio pokretač svega ovoga, koji me prvi zamijetio dok sam išao sam na funkcionalne treninge i predložio da dođem u powerlifting klub “Pozoj” Čakovec i da probam nešto drukčije.
Damir me upoznao s predsjednikom kluba, Goranom Karamarkovićem koji mi je pružio priliku i prepoznao u meni potencijal i tu se rodila ljubav za powerliftingom. U početku sam bio malo skeptičan i nisam znao kako će sve završiti s obzirom na moje stanje i zahtjevnost tog sporta, ali sreća za mene da sam probao i vjerovao sebi, ali i ljudima koji su me okružili. Hvala mojim kolegama sportašima koji su vjerovali u mene i kada sam ja malo sumnjao – kaže nam Dino, navodeći da je sport oduvijek bila njegova želja, ali ipak nije mogao igrati nogomet, košarku.
No, u powerliftingu se sasvim, kaže, pronašao.
– Treniram tri puta tjedno u teretani i nekoliko puta doma, na treningu radim vježbe istezanja, jačanja leđa i mobilnosti, i naravno bench koji treniram devet mjeseci. Vodim računa o prehrani koja je bogata proteinima, jedem svakih dva do tri sata.
Dečki iz kluba su stvarno dobra ekipa, stekao sam puno novih prijatelja i prema meni se odnose kao prema ravnopravnom partneru. U klubu se osjećam odlično, uskaču svi kad je potrebno, no posebno bih htio istaknuti trenera Dominika Krištofića bez kojeg moji rezultati i snovi možda nikad ne bi bili ostvareni i hvala mu na tome.
Jednostavno se sve lijepo posložilo, živim jedan ispunjen i dobar život. Sport me učinio jačim, funkcionalnijim i samostalnijim tijekom svakodnevnih zadataka. Zaista se osjećam dobro i vidim da činim pravu stvar i za sebe i za svoju obitelj – kaže Dino.
Inače, Dino je prije nekoliko dana na Kupu Grada Zagreba u bench pressu u kategoriji osobe s invaliditetom – juniori do 53 kilograma osvojio prvo mjesto s podignutih 65 kg. Taj svoj prvi pehar nikad neće zaboraviti jer zna koliki je put morao prevaliti do tog uspjeha, rekao je.
Ostatak intervjua s Dinom pročitajte na portalu Slobodna Dalmacija.