PROSVJED U ZAGREBU Poniženi smrzavali se s nadom u srcu: Žele biti samo roditelji

Supružnici Vlatka i Elvis Lehkec iz Pribislavca, između inih, prosvjedom traže svoja prava

Jučer, 4. prosinca 2019. na Trgu Nevenke Topalušić 1 u Zagrebu održan je prosvjed roditelja njegovatelja i njegovatelja. Prosvjedu je prisustvovalo mnoštvo sastavljeno od grupa koje su u ranim jutarnjim satima stizale iz Zadra, Krapinskih Toplica, Osijeka, Vukovara, Siska, Čakovca, Zagreba i okolice te drugih krajeva zemlje.

– Uglavnom majke i očevi njegovatelji u pratnji svoje djece s poteškoćama, zabundani i opremljeni transparentima i zviždaljkama koji su u deset sati ujutro stali pred  Ministarstvo za demografiju,obitelj, mlade i socijalnu politiku pozivajući nadležne na socijalnu pravdu – ispričala nam pri povratku kući Vlatka Lehkec. 

Rekla je kako se je  nakon nekoliko emotivnih govora, uz zvižduke, ‘spustila’  savjetnica ministrice, G. Bogdanović, te očekivano, pozvala na razumijevanje napominjući da se o zahtjevima razgovara s nadležnima i odgovornima. Očito razočarana i nezadovoljna naša je  sugovornica istaknula:

– Njezin istup nije naišao na odobravanje, naprotiv, roditelji su joj jasno dali do znanja da im je ponižavanje i omalovažavanje sustava dozlogrdilo i da se konačno s riječi i “razgovora” mora prijeći na djela jer djeca s poteškoćama nemaju vremena za čekanje. Primjer ponižavanja i omalovažavanja mogao se doživjeti i na samom prosvjedu kada je Ministarstvo odbilo dati jednu utičnicu potrebnu za razglas te su se organizatori snalaziti posudivši struju iz obližnjeg kafića – završila je razočarano.

Rekla je kako je o njihovim zahtjevima uglavnom sve izrečeno, o problemima s kojima se djeca s poteškoćama i njihovi roditelji susreću već se pisalo u tekstovima o našoj  Luki.

– Reći da pomaka u zadnjih desetak godina nije bilo, ne bi bila potpuna istina, no ti su pomaci izrazito mali i izrazito spori, a da bi imali značaj – dodala je te je s mini dozom zadovoljstva “ublažila” nepravdu:

– Najviše se dobroga za djecu s poteškoćama događa zahvaljujući brojnim udrugama koje educiraju, savjetuju, usmjeravaju, pružaju potporu i utjehu roditeljima i njegovateljima u traženju svojih prava i prava njihove djece. Ne od spomenutog ministarstva i institucija od kojih bi se to trebalo očekivati.

Istaknut ćemo kako Luka i ostala djeca za koju se jučer prosvjedovalo ne žele da im kvaliteta života ovisi o humanitarnim akcijama i dobroj volji drugih ljudi. Za takve probleme trebao bi postojati pouzdan sustav kako i priliči europskoj socijalnoj državi, kakvom se Hrvatska voli prikazivati. Jučer se u Zagrebu moglo čuti: ‘Želimo biti dostojanstveni građani ove zemlje, a ne socijalni slučajevi!’

A iskristalizirao se je već svima žalosni vapaj: ‘Ne želimo biti fizioterapeuti, radni terapeuti, psiholozi, defektolozi, logopedi, rehabilitatori. I mi želimo biti roditelji!’.