– Jednog dana tata i mama više nisu imali novčiće da bi kupili djeci kruh. Imali su dvoje dječice, Ivicu i Maricu, koju su odlučili povesti u šumu i tamo ih ostaviti – priča odgojiteljica Dragica Kraljić u koju gleda 13 pari znatiželjnih očiju. Od njih 13, samo deset razumije o čemu govori, a ostali čekaju da im rečenice s hrvatskog na romski prevede Romana Vurušić, romska pomagačica u predškoli u Pribislavcu, koju polazi 27 mališana u dvije smjene. U maloj neobilježenoj prostoriji u prizemlju zgrade u središtu naselja, skupina Ježići (Harik na romskom) uči hrvatski jezik i priprema se za polazak u školu iduće školske godine.
– Rosana, hajde sad ti ispričaj sama bajku o Ivici i Marici, ali na romskom jeziku – poziva odgojiteljicu šestogodišnju Rosanu Oršuš, koja je među troje djece koje govore hrvatski, a jedina zna i čitati.
– Kod kuće razgovaramo na hrvatskom jeziku. Mama je naučila čitati i mene i braću – kaže djevojčica koju su ostali mirno slušali.
Statistika im ne ide u prilog. Od 1500 romske djece upisane u prvi razred svega 15 posto završi osnovnu školu, a u srednju se upiše četiri posto. Prva “selekcija” je naon četvrtog razreda jer se u peti upiše tek svako treće dijete. Kako bi djecu pripremili za polazak u školu, u Međimurskoj županijidrugu godinu za redom organiziraju predškolu.
U 12 grupa više od 200 mališana uči socijalne i druge vještinama i hrvatski jezik. Program se provodi u Pribislavcu, Orehovici, Kotoribi, Maloj Subotici, Kuršancu, Macincu, Podturnu i Murskom Središću i besplatan je za sve. Velik broj djece tek u predškoli prvi put vidi WC školjku i uči kako obavljati nuždu u kupaonici, a ne vani na otvorenom.
– Sad već znaju i da prije jela treba prati ruke – kaže pomagačica u predškoli R. Vurušić. Odgojiteljica Kraljić s romskom djecom radi osam godina i primjećuje napredak.
– Mlađi roditelji više brinu o djeci i šalju ih redovito u vrtić i u školu. Što su roditelji stariji, to su veći problemi. U ovoj grupi već vidim nekoliko djece koja neće doći do osmog razreda jer dolaze zapušteni. Na žalost, oni će prekinuti školovanje i prepustiti se ulici – kaže D. Kraljić. Uzima novu slikovnicu u ruke i čita. Na hrvatskom.
– Djeco, kako moramo doma razgovarati? Na hrva…, hrvatskom. Tako je, kod kuće bi trebali govoriti hrvatski – govori djeci. Duje, Ines, Kelli, Valentina, Rosana, Đuliano, Nikolina, David… Mališani su to koji će nakon nekoliko mjeseci predškole, tijekom koje teško da mogu svladati hrvatski jezik, s ostalom djecom sjesti u školske klupe. – Djeco, tko je pokušao pojesti Ivicu i Maricu? – pitala je teta Dragica. Klinci je gledaju. Rosana je podigla ruku.
