Proglašenje pobjednika se održavalo u City Plazi Zagreb, na Global Leadership Summitu
I ove godine organiziran je projekt “Mali svjetionik”, iza kojega stoji nekoliko udruga koji se bave promicanjem etike u poslovanju. Cilj je, kako pišu organizatori, pronaći zaposlenika, vrijednog čovjeka koji svakoga dana pridonosi svojoj okolini tako što poštuje načela rada i poštenja, odgovornosti, iskrenosti te tako ostvaruje dodanu vrijednost za klijente poduzeća u kojemu radi, a unutar toga poduzeća širi pozitivnu energiju i brine se za svoje kolege, kako nadređene tako i podređene.
Na radost svih nas, 3. mjesto osvojio je Međimurec Denis Perhoč iz Dragoslavca. U nastavku pročitajte što nam je sve Denis rekao.
Kako si se osjećao kada su te proglasili ‘brončanim’?
Osjećaj je bio predivan, napetost se prije proglašenja mogla rezat nožem, velika je čast bila završiti u top 15, a osvojiti 3. mjesto među svim tim ljudima koji doista to zaslužuju je nešto nevjerojatno, iskustvo koje se pamti zauvijek, hvala svima na podršci i glasovima.
Jesli li očekivao da ćeš ući u uži izbor?
Iskreno, nadali se jesmo, ali nismo očekivali jer ima jako puno ljudi koji zaslužuju svojim djelima i ljubaznošću i poštenjem biti proglašeni najradnikom.
Koja je zapravo tvoja priča, kako si dospio u projekt ‘Mali svjetionik’? (nisi se prijavio sam, već te prijavio radni kolega?)
U projekt “Mali svjetionik” me prijavio kolega, Gorkić Taradi, koji je već prošle godine pratio taj projekt kad je započeo, smatrao je da zaslužujem svojim primjerima i ponašanjem na poslu ući u top 15. Druga prijava je bila od uprave firme, oni su izglasali između radnika i odabrali upravo mene. Želio bih im se zahvaliti na svemu.
Što sve radiš u životu? Koliko vremena si zapravo u poslu, a koliko imaš vremena za sebe?
Radim u hotelu u Termama Sveti Martin kao konobar i volim isprobavat i spremat u slobodno vrijeme raznovrsne koktele i pića, volim pročitati artikle o turizmu i ugostiteljstvu, povremeno otići na neke edukacije ako je moguće, kod kuće pomažem roditeljima, također za vikende kada cura dođe kući iz Rijeke sa fakulteta provodimo vrijeme zajedno i družimo se s prijateljima, znamo igrati nogomet u dvorani sa prijateljima, zapravo sve što moji vršnjaci također vole raditi. Moje radno vrijeme nije definirano, jer radimo ovisno o broju gostiju u hotelu, ali najviše posla je najčešće kroz vikend, naravno nekad se zna dogodit da treba dulje ostati na poslu, ali to nikad nije problem kad je dobra ekipa i uvijek sve odradimo s veseljem i atmosfera je uvijek odlična. Uvijek u pravilu dođem 20 minuta prije na posao i to naravno prepoznaju i poslodavac i kolege s posla pa vjerujem da ova nagrada ima neko značenje.
Jesi li stekao kakva nova prijateljstva u sklopu ovog projekta?
Upoznao sam skoro sve kandidate, njihove priče su odlične i posebne, čast mi je bila s njima dijelit pozornicu, gospođa Mira Logarušić koja je pobjedila me posebno oduševila ljubaznošću i apsolutno je zavrijedila pobjedu. Ostali kandidati su također bili simpatični i drago mi je što sam ih upoznao. Također i svi koji su mi poslali podršku, ne poznajem sve osobno, ali volio bih sve upoznat. Hvala im.
Što bi, za kraj, kao primjer dobrog radnika poručio drugima koji možda i ne vide svjetlu budućnost u Hrvatskoj?
Ljudima koji ne vide svjetlu budućnost u Hrvatskoj bih poručio da unatoč brojim nepravdama prema radnicima ostanu čvrsti, uporni, nasmijani, rade svoj posao sa punom odgovornošću i vjerujem da će ih netko sigurno prepoznati i nagraditi zbog toga, tko zna, možda upravo oni uđu u top 15 druge godine. Ali vjerujem da svatko tko bude marljiv i pošten da će mu se sve to jednom vratiti.
– Denis Perhoč ima tek 24 godine i upravo je njegova mladost glavni adut da bude proglašen naj radnikom godine, a evo i objašnjenja: On ne radi u branši gdje su visoke plaće, no njegov moto nije kao kod mnogih mladih, htjeli mi to priznati ili ne: Koliko para toliko muzike! Denis 4 godine radi kao konobar u firmi korporacijskog sustava poslovanja. Događa mu se da je svaki tjedan u drugom restoranu, kafiću, pubu ili baru u sklopu istog kompleksa. Ponekad je ujutro na jednoj poziciji, popodne na drugoj. I nikad nije rekao ne. Doći će popodne na drugu poziciju nasmiješen, vedar, ljubazan, susretljiv, komunikativan, uslužan, okretan kao da je upravo počeo raditi, kao da to jutro nije radio na drugoj poziciji.
Jedan od rijetkih, ako ne i jedini koji će završiti sve poslove na svim pozicijama koje su mu zadane taj dan, nekad planirano, nekad silom prilika mora uletjeti i neplanirano na neku poziciju koja taj dan uopće nije bila u planu, ali neće onako krepan i umoran otići doma nego ako vidi da mu kolega/ica još radi na drugoj poziciji i ima još dosta za obaviti prije nego će moći ići kući, on će doći i upitati ako treba pomoći, a vrlo često neće ni pitati nego će jednostavno početi pomagati. I tako još uvijek, nakon 4 godine, nije posustao ni milimetar. Nakon kvalitetno i savjesno obavljenog vlastitog posla uskočit će drugima u pomoć iako drugima tako nešto nije ni na kraj pameti kad bi možda trebalo uskočiti pomoći njemu.
Ni nakon 4 godine nije postao umišljenik koji misli da je naučio sve, kao recimo mnogi mladi konobari njegovih godina koji eventualno nauče kuhati kavu (a i to je upitno) i onda se meni, koji imam 30 godina radnog iskustva kao KV konobar, ali onaj pravi konobar, obrati s kolega! Ne, nisi mi kolega, jer niti ne znaš što je to pravi konobar, a na žalost ne želiš ni naučiti. Denis dapače, rado uči i neće prezati da pita nas starije za savjet u nekoj situaciji ili oko nekog posluživanja, serviranja, uslužnosti, jer želi da gosti budu zadovoljni, bez primjedbi i da im pruži maksimum koji im se može dati.
S druge strane, budući da shvaća sve zamke ugostiteljstva i konobarenja, imat će ponekad i svoju ideju oko odrađivanja nekog eventa i predložit će je razumno, logično i argumentirano ističući njene prednosti da gosti budu ne zadovoljni, nego oduševljeni. A da gosti jesu oduševljeni njegovim radom govore i njihove česte pohvale na njegov račun ističući ponekad kako je čak otišao i na onu drugu lokaciju udaljenu 200 m po nešto da bi im mogao ispuniti neku želju. Rekao bi netko, normalna stvar za ugostiteljskog radnika, no koliko ugostiteljskih radnika to doista i napravi i to još u najvećoj gužvi?
Uvijek je spreman dati podršku kolegama, biti gostoljubiv prema gostima čak i kad mu je radno vrijeme završilo, pomoći svakome na radnome mjestu, ali i na parkiralištu ako treba. Pukla guma, krepan je od umora, jedva već stoji na nogama, ali će pomoći zamijeniti gumu bilo kolegi bilo gostu! Ima u kompleksu i radnika iz drugih država, a kompleks niti je u gradu niti je baš povezan javnim prijevozom do prvog grada. Denis će ih rado odvesti ponekad u grad, na izlet, na autobus kad putuju negdje, i to bez naknade! Nije lijepo zarađivati na ljudskoj muci, a pomaganje može usrećiti i onoga kome se pomaže, ali još više onoga koji pomaže!
Denis Perhoč je vrijedan, marljiv i pošten mlad čovjek. Zaslužio je da bude proglašen naj radnikom prvo zato jer to on i je, a drugo i zato da mladi vide da ih cijenimo, da uvažavamo njihov trud, da se može biti i nagrađen za trud. Da i još nešto: da se poštenje isplati!
Denis Perhoč je u LifeClass Termama Sveti Martin počeo raditi kao učenik i svojim se zalaganjem uvijek isticao među kolegama. Nekoliko godina intenzivno je radio na sebi kako bi što prije mogao ravnopravno stati uz svoje kolege te postati punopravni član zanimanja i zvanja konobara. Svoj je entuzijazam prenio i na mlađe kolege koji su dolazili na praktičnu nastavu, ali i na nove zaposlenike.
Bitno je naglasiti da je on osoba koja nas svaki dan podsjeća što znači biti izrazito ljubazan, uslužan i fleksibilan. Njegove se vrijednosti prenose i na druge članove tima, a njegove su kvalitete zamijetili i gosti, pa ga često spominju u recenzijama ili pozitivnim dojmovima svog boravka. U samo nekoliko godina rada, u tvrtki je pokazao kako se na dobar način može napredovati i svakodnevno nadopunjavati znanjem. Unazad tri godine, interno je nagrađen godišnjim priznanjima uprave društva: Mlada nada i Najljubazniji zaposlenik – samo je dio teksta u prijavnici koji je napisao njegov 30 godina stariji radni kolega.