Ima ih oko 50. Ženke legu 10 mladih, a najbolji su oni koji na svijet dođu u proljeće zato što su najotporniji
Stanislav Trstenjak iz Marofa u Međimurju od malih nogu uzgaja domaće, crne, bijele, sive i šarene kuniće.
– Nekad su ljudi kuniće držali u stajama među kravama, pa su oni jeli sijeno. Danas ih hranimo briketiranom hranom. To je prešano sijeno. Trava im je prejaka i previše ‘otrovna’ budući da je sve zagađeno. Od nje bi se napuhnuli, patili i na kraju uginuli – ispričao je.
Ženka se sama okoti, a priprema se tjedan dana. Napravi gnijezdo za mlade i počupa si dlaku kojom ih zaogrne jer se kote goli. Nakon dva tjedna ih otkrije. Kad ih je šest ili sedam u gnijezdu, krupniji su. Ako ih je više od 10, zakržljaju i zaostaju.
– Zečiće ne smijete dirati prva dva tjedna jer bi ih ženka odbacila. Događa se i da ih zečica tijekom okota sve pojede. Takvu majku se poslije usmrćuje – kaže Trstenjak i napominje kako treba dobro paziti da do malih kunića ne dođu štakori i pojedu ih, pišu 24sata.
Kuniće zove zečevima iako je riječ o različitim vrstama. Samo kunići rastu u zatočeništvu. Hrani ih povrćem, voćem, krumpirom, starim kruhom, suhim zrnjem. Nakon mjesec dana daje im maslačak kako bi dobili vitamine, minerale i željezo, pa postupno ostalu hranu.
– Svakodnevno im kosim travu. Dovoljno ih je hraniti tri mjeseca i spremni su za klanje. No ja ih hranim malo dulje da budu masniji jer je njihova mast dobra za kozmetiku. Otopimo salo i mast punimo u bočice. Za jednu nam treba mast od tri kunića – objašnjava Trstenjak.
Najviše masti kunići imaju ispod kože na leđima i oko bubrega. Bočica masti od pola litre stoji 30 kuna, a kilogram kunića bez glave 35. Uglavnom ih prodaje kad imaju oko dva kilograma.
– Prodajemo ih ako treba nekom bolesniku zbog zdravlja ili na sajmovima, a na njih idemo ako ne moramo plaćati mjesto – priča Stanislav.
Na tržnici se cijeli živi kunić prodaje po 100 kuna.
Dodaje kako se može pripremati na različite načine, poput pileta, te da mu je meso dijetno i dobro za jetru.
– Za pohanje su najbolji kad imaju oko tri mjeseca i do kilograma i pol. Za druge načine pripreme mogu biti i stariji. Tad im je meso čvršće i ne raspada se – objašnjava.
Kunići borave vani u gajbama, koje čiste dvaput na tjedan. Veliku i malu nuždu obavljaju na jednome mjestu i prilično su uredni. Cijelog dana trebaju svježu vodu. Svake dvije godine mijenjaju mužjaka za oplodnju, a dvjema ljubimicama dali su i ime.
– To su Medena i Lara – kaže Stanislav Trstenjak.
Njegova je obitelj u kući napravila etnografsku zbirku koja je po opsegu i značenju među većima u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Najčešće ih posjećuju djeca vrtićkog i školskog uzrasta, koje Trstenjak provede kroz imanje i nudi domaćim kukuruznim, bučinim ili drugim kolačima te domaćim sokom ili čajem, pišu 24sata.