ČAKOVČANKA NIKA LEVAK Nakon glumačkih i voditeljskih uspjeha, predstavila svoj novi brend

Nika Levak iskreno nam je pričala o životu iza kulisa TV serija i radijskoga etera, a predstavila je i svoj novi brend 'Vukovi komunikacije' iza kojeg, uz nju, stoje Borna Lulić, najtraženiji trener životnih i poslovnih komunikacijskih vještina u Hrvatskoj te glumac Robert Kurbaša

Nika Levak naša je Čakovčanka koju smo imali prilike gledati na kazališnim daskama, ali i na televiziji u različitim ulogama. Stalni posao joj je radio stanica GOLD FM gdje se svaki dan druži sa slušateljima. Iza svega stoji naporan rad i trud koji je odlučila usmjeriti prema poduzetništvu i osnovala novi brand na tržištu. Put do ostvarenja zamisli i cilja još uvijek je težak.

A sve je počelo?

– Prve korake u odabrani poziv napravila sam u Dječjem gradskom kazalištu Čakovec gdje je sve bilo prekrasno. Mentor Dejan Buvač mazio nas je, pazio, učio zajedništvu i odgovornosti pa smo tako imali najbolju generaciju mladih glumaca od kojih je nas troje završilo glumačku akademiju – početak je priče ulaska u svijet glume, a potom je nastavila: – Centar za kulturu bio je naš  drugi dom, a onda smo krenuli u profesionalnom smjeru. Upadneš na akademiju i kreće prava borba. Ima prekrasnih dana i projekata, ali put do uspjeha je težak…

Došao je pravi glumački život?

– Čini se da je glumačko zanimanje bajka, ali život pod povećalom javnosti sve je samo ne bajka. Odgojena sam da radim pošteno i živim pravedno, no to nije garancija za uspjeh. Mnoge se zvijezde pri tom moraju poklopiti – rekla je, osvrnuvši se i na nas Međimurce dodavši: – Svi znaju da mi u Međimurju dobro živimo i predano radimo, vole to istaknuti, ali zato nas znaju i dobro podcijeniti.

Daljnji koraci prema željenom?

– Oduvijek sam težila i glumačkom i voditeljskom poslu. Ohrabrila sam se i krenula. U svemu me vodila strast, ali na svojemu putu tražila sam podršku bližnjih, mudrijih i racionalnih. Jedno me iskustvo na snimanju domaće serije osvijestilo da je, kako bi rekla moja mama, život težak. “Izbacili” su mi lik iz scenarija tri mjeseca prije planiranog zbog financijskih poteškoća produkcije.

Počela sam shvaćati da se stan i režije neće platiti mojim velikim talentom, upornošću i čekanjem, nego radom i vjerom u sebe. Uzmeš laptop, javljaš se na natječaje i vjeruješ u sebe. Tako mi se dogodio GOLD, radio koji je dio najvećega medijskog sustava na našem području, zgrade u kojemu su Narodni, Antena, Enter, Extra, Media servis…

Nika kao radijska voditeljica?

– Posao radijskoga voditelja velika je odgovornost, ali i jedan od mojih malih uspjeha. Volim kad je uspjeh produkt poštenoga rada. Radio je najprisniji medij s publikom i bez obzira na showbiz svijet, koji uopće nije mjesto toplih ljudi i osjećaja, još uvijek imam tu sreću da budem ono što jesam. Tako sam odlučila. Ljudi to prepoznaju pa smo se prepoznali u prostranstvima etera. Bar mislim da jesmo. Treba pitati i njih, moje drage slušatelje – riječi su protkane zadovoljstvom. A potom? Moja najveća kočnica u poslu je empatija i ljudskost, koja mi je oduvijek na prvome mjestu. Tako me učila moja obitelj i moje Međimurje – kaže s ponosom kao svaki pošteni kraja između Mure i Drave.

– Najviše me razvesele susreti s ljudima poput mene, no današnji svijet navukao je na sebe poker face i to se sada nosi – dodala je.

Nika i sve poznatiji rukometaš, brat Bruno?

– Odavno sam rekla mami i tati: “Oprostite nam ljudi. Znamo da ste planirali normalnu djecu i život, ali zvijezde nisu bile na vašoj strani (smijeh). Bruno i ja u satima kad ne spavamo, živimo život izložen oku javnosti pa je kao takav podložan neprestanoj kritici i vrednovanju. Njega vrednuje publika gledajući ga na rukometnom terenu, mene na nekoj od medijskih pozornica. Da bismo bili uspješni, potrebno je mnogo odricanja i upornoga rada. Ne pamtim Badnjak kad smo svi bili na okupu, ali to smo sami izabrali i ne žalimo se, nego guramo pa kud puklo da puklo.

Prekrasno je kad te netko pohvali, ali stvarno je teško kad čuješ i loše komentare o sebi. Naučili smo s vremenom razvijati obrambeni mehanizam pa nam je međusobna podrška najvredniji alat. Morali smo naučiti da je nemoguće svaku utakmicu zabiti 18 golova, isto kao što je nemoguće da ja stalno snimam i budem u tome izvrsna. Mama i tata uz nas su dobili i novo zanimanje. Postali su vrsni psiholozi. Izvrsno su se snašli u toj ulozi i nesebično ju prihvatili. I oni su učili i rasli s nama – rekla je shvativši da je to i doista tako pa će dodati…

– Brat i ja vodimo duge razgovore o našim poslovima, a nedjeljni ručak često prolazi na autocesti jer treba stići na utakmicu. Iznimna smo podrška jedni drugima pa me znalo zasmetati kad bi čula komentar (pristojno ću se izraziti) da su roditelji previše angažirani oko nas. Bruno i ja smo odlučili da oni budu dio svakoga segmenta u našim životima, bez obzira kojim putem krenuli. Ne bismo ovo izdržali bez njih i ogromne količine ljubavi, povjerenja i ulaganja u nas – završila je priču o “braci i seki”.

A da je to doista tako uvjerio se je i autor ovog priloga koji u svom više desetljetnom radu nije naišao na roditelje (op.a. čast i drugima) koji s toliko ushićenja i činjenica pričaju o Niki i Bruni. Toliko su ONI da bi sami umjesto njih mogli dati pokoji intervju, mama Julijana i tata Dražen. Uzori su im u peru i sportu.

Nikin novi brand?

– Vukovi komunikacije ili Thewolvesofcommunication novi je brand na tržištu kojemu je cilj pomoći ljudima u izazovima koji se tiču poslovnih odnosa, komunikacije i javnoga nastupa. Iza njega stoji Borna Lulić koji je najtraženiji trener životnih i poslovnih komunikacijskih vještina u Hrvatskoj, Robert Kurbaša, naš čuveni glumac i moja malenkost.

Pomažemo korporacijama, zaposlenima u državnim ustanovama i javnom sektoru te svima kojima je to potrebno u savladavanju treme tijekom pripreme javnog nastupa i za vrijeme trajanja javnoga nastupa, da nauče uspješno komunicirati. Svaki posao ima problem komunikacije unutar četiri zida i zato smo mi tu da naša znanja, vještine i metode prenesemo ljudima i upotpunimo njihov put do prvoga mjesta. Provodimo treninge jedan na jedan ili tri na sto. Prilagođavamo se potrebama naših klijenata -pojasnila je Nika i dodala kako se ekipa odlično slaže u planiranju i strukturiranju njihovoga rada i smatra da će svatko tko ih izabere kao partnera u timu biti zadovoljan.

– Zajedno razvijamo potencijale i razbijamo komunikacijske barijere. Borna i Robi su mi sunce u karijernom i prijateljskom smislu. Uz njih sam shvatila da život jest težak, ali je i lijep i jednostavan. Čine ga jednostavni i nesebični ljudi. Zato i jesmo vukovi – čopor zajedno može puno, a u ovome svijetu digitalne demencije, koji bi želio funkcionirati na potez prstom, počeli smo to zaboravljati.

I na kraju, s Brunom ruku pod ruku.

– Često se propitujem radim li, mislim i odlučujem li ispravno, jesam li na dobrome putu, a onda se sjetim brata kojega prozivaju kao najboljeg igrača utakmice i sebe kako pričam svojim slušateljima s leptirićima u trbuhu u bespućima etera, i tada sam sigurna – da, to je to! Svaki je put težak i čini nam se da prečesto stanemo na neki ludi kamen. Važno je znati da nas upravo ta prepreka diže još više i traži od nas još jače.  

Kod mene i “buraza” zato je život pod povećalom javnosti, ali taj topli zagrljaj kad se vidimo i podrška koju smo davali jedan drugome tijekom razvoja naših karijera su nemjerljivi. Mi i dalje mirno spavamo, ostali smo ljudi, a iz dana u dan napravimo novi korak. I to je naš najveći uspjeh – kaže ponosno završivši: – Koliko daleko možemo, ne znam, ali znam da smo spremni ići dalje bez obzira na vremenske prilike i neprilike. Lako je pričati; ponekad treba pognuti glavu, spremiti u torbu puno odricanja i rada pa krenuti i biti zahvalan na onome što ti je dano i što si postigao. To nam je nekakav daljnji plan. Dok smo zajedno, dobro je.

Za one manje upućene u sport, reći ćemo kako je Nikin mlađi brat jedan od najperspektivnijih međimurskih rukometaša ovog dijela Lijepe Naše. Donedavno je bio član MRK Čakovec, pa je kao perspektivni otišao je u austrijski drugoligaški klub HC Bruck u gradu Bruck an der Mur gdje nastavlja tamo gdje je u Čakovcu stao, gdje je prepoznat…

I mi na kraju želimo da njihovi planovi pronađu plodno tlo, da na njemu ostanu postojani Nika i Bruno.