Ova fotomonografija Međimurja rađena je na način kao što se obrađuje vinograd s plemenitim sortama vinove loze: s naklonošću i brižno, s pažnjom i ljubavlju
U svom jezičnom sloju knjiga je nastala sažimanjem i odabirom ključnih činjenica koje akademik Feletar, sentimentalno vezan za Međimurje, ali i njegov vrstan poznavalac, niže začuđujućom lakoćom u jednom tečnom i živopisnom tekstualnom tkanju.
U svom vizualnom sloju knjiga obiluje fotografijama koje svojom neposrednošću i dojmljivošću odaju oči zaljubljenika u međimurski pejsaž i ljude Međimurja, u njihovu materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu. Bez pretjerivanja se može reći: ovo je knjiga koja ima dušu.
Knjigu u prodaji možete pronaći klikom ovdje.
Toponim Međimurje (Medjimorje) zapravo znači – otok, a stanovnici su otočani ili Medjimorci. Oni žive u kraju opkoljenom vodom. O takvoj toponimiji izvješćuju i zemljovidi starih kartografa iz 16. i 17. stoljeća. Na nekim od njih Međimurje se jednostavno naziva – Insula, dakle Otok. I svi drugi starinski nazivi uključuju riječ otok, kao što su Insula Muro Dravana, Insula inter Muram et Dravam ….
Taj otočni položaj, ta zaokružena prirodna cjelina, pogotovo smještena na vječnoj granici ili raskrižju naroda, dala je Hrvatima u Međimurju snagu i poriv ne samo za vjekovni opstanak na tom komadiću zemlje nego i za kreiranje specifičnosti i vrijednosti međimurskog osebujnog mentaliteta i identiteta.
Iz sadržaja knjige
Još je 1752. znameniti hrvatski pisac, učeni pavlin Josip Bedeković, Međimurje nazvao Hortus Croatiae, odnosno rajski hrvatski vrt, a u dobro uređenom vrtu ima svega – od ljepote zelenila do domaćeg, narodnog blagovanja.
U vrteku med dvije rijeke oduvijek je funkcionirala simbioza čovjekove svakodnevice i prirodnoga ritma rijeka. Uz Dravu i Muru ovdje se rađalo, raslo, živjelo i umiralo. Rijeke su donosile mnoge darove: na vodenicama se mljelo žito za kruh, uz rijeke se lovila riba, žela se trstika za graditeljstvo i zaštitu, rezala vrbova šiba za pletenje košara, sjekla vrbovina i jagnjedovina za ogrjev i pokoju dasku ili letvu, tesao hrast lužnjak za kućne grede, u zamočvarenim gustišima lovili se divlja svinja, zec, patka, fazan, pa i poneki srndać, srna ili jelen, iz rijeka se vadio pijesak i šljunak za zidanje kuća i zavažanje putova. Preko rijeka prevozili su međimurski čoni ili brodi (kompi, skele), a mnoge obitelji kruh su zarađivale mukotrpnim ispiranjem zlatnih zrnaca. Drava i Mura su sve do Drugoga svjetskog rata, a pogotovo do vremena izgradnje makadamskih putova i željeznice, imale vrlo važnu prometnu, povezujuću funkciju.
Rijekama se nekad šajkama i splavima (fljojsima) prevozila sva roba, ali i ljudi, stoka i ideje. No rijeke su i u Međimurju znale zamahnuti repom riječne aždaje (pozoja) i dobar dio svojih darova odnijeti u nepovrat u poplavama i eroziji obala. Unatoč svemu priobalno stanovništvo još i danas svojim rijekama tepa naša Drava, naša Mura, dapače Dravica i Murica. Ili kako je zapisao jedan pisac: Drava je kao mati svojega kraja. Iako se Međimurje u 20. stoljeću snažno gospodarski razvilo, sraslost čovjeka i prirode ovdje je ostao stil života.
Sadržaj:
• Sentimentalno putovanje Međimurjem – umjesto
predgovora
• Međimurje – zemlja i ljudi
• Mistično međimursko srednjovjekovlje
• Insula Zeriniana
• Doba Althana i Feštetića, vojna bana Jelačića 1848. i
oslobođenje Međimurja 1918. godine
• Ponositi meštri ceški i stara dravsko-murska
zanimanja
• Sakralna i profana graditeljska baština
• Poticaji bogate nematerijalne baštine
• Međimurje – privlačan kraj za turizam
• Osnovna literatura (uži izbor)