Galić ističe kako su naši iseljenici zaposleni na "stranim” radnim mjestima puno zadovoljniji mogućnostima napredovanja, poslodavci ih znatno češće šalju da uče nove stvari i zadovoljniji su autonomijom koju imaju na radnim mjestima
Koji su razlozi iseljavanja Hrvata u inozemstvo? Na to je pitanje
pokušalo odgovoriti istraživanje skupine znanstvenika pod
vodstvom dr. Zvonimira Galića s Filozofskog
fakulteta u Zagrebu.
Prema njihovim nalazima, prije svega su to ekonomski razlozi, a
potom stanje u društvu, piše
Jutarnji. Istraživanje je obuhvatilo 1126 sudionika koji su u
razdoblju od 2013. do 2019. godine emigrirali u različite zemlje,
pri čemu je najviše ispitanika bilo iz Njemačke, Velike Britanije
i Irske. Čak 67,5 posto sudionika navelo je da su emigrirali iz
ekonomskih razloga, a 36 posto je reklo da su razlozi odlaska
političke prirode, među kojima prevladava rasprostranjenost
korupcije.
U istraživanju 65,3 posto ispitanika kao glavne razloge
iseljavanja iz Hrvatske navodi financijsku situaciju, 53,2 posto
rasprostranjenost korupcije, 30,2 posto osjećaj netrpeljivosti,
25,9 posto državne institucije, 25,7 posto nekvalitetne životne
uvjete, a 23,8 posto (ne)kvalitetu ponuđenih poslova. Kada je
riječ o zadovoljstvu životom u odnosu na življenje u Hrvatskoj,
57,4 posto ispitanika kaže da im je mnogo bolje, a 31,5 posto
smatra da im je nešto bolje. Samo 1,4 posto anketiranih kaže da
im je puno gore nego u domovini, prenosi
ePodravina.
– Psihološki gledano, nepovoljna ekonomska situacija uparena s
percepcijom o općoj korumpiranosti društva stvara toksičnu
kombinaciju zbog koje mnogi ljudi percipiraju iseljavanje kao
jedini mogući način poboljšanja svojih života. Iseljenicima koji
su se odselili iz Hrvatske tijekom posljednjeg iseljeničkog vala
je dobro i na poslu i u privatnom životu. Osim očekivane razlike
u primanjima, iznenađujuće su zadovoljni kvalitetom poslova koje
obavljaju u inozemstvu – rekao je Zvonimir
Galić, autor istraživanja, uz kojega su ga provodili još
Mitja Ružojčić, Nikola Erceg i Anton Palanović,
također s Odsjeka za psihologiju.
Procjene broja iseljenika od pristupanja EU variraju ovisno o
izvoru, od 150.000 pa do 300.000 stanovnika. – Podatke smo
prikupljali od lipnja do listopada 2019., regrutirajući sudionike
na različite načine. Prvo, pretragom Facebooka pronašli smo 87
različitih grupa na kojima se okupljaju iseljenici i na njima
pokušali objaviti naš poziv na sudjelovanje u istraživanju.
Drugo, zahvaljujući medijskoj potpori redakcija, objavili smo
poziv na sudjelovanje u istraživanju na web-stranicama Jutarnjeg
lista i Glasa Slavonije. Treće, platili smo FB oglas s pozivom na
sudjelovanje u istraživanju i, konačno, dijelili smo pozive na
vlastitim privatnim i službenim profilima na društvenim mrežama –
pojasnio je Galić metodologiju istraživanja.
Demografski se radilo uglavnom o mlađim osobama: gotovo tri
četvrtine uzorka činile su osobe do 40 godina. U pogledu spola i
obrazovanja, sudionici su nešto češće bile žene, njih 58 posto, i
visokoobrazovani, čak 66 posto, što ukazuje na bitno drukčiji
profil iseljenika od ranijeg, “gastarbajterskog” vala, koji su
dominantno činili muškarci srednje dobi i nižeg obrazovanja, piše
Jutarnji.
Galić ističe kako su naši iseljenici zaposleni na “stranim”
radnim mjestima puno zadovoljniji mogućnostima napredovanja,
poslodavci ih znatno češće šalju da uče nove stvari i
zadovoljniji su autonomijom koju imaju na radnim mjestima,
odnosno zanimljivošću svojih poslova. Istraživanje daje drugačiji
kontekst sve češćoj tezi da naši visokoobrazovani građani u
inozemstvu najčešće rade najjednostavnije fizičke poslove.
Točno je da njih više od 40 posto kaže da su prekvalificirani za
posao koji trenutno rade, ali njih više od 50 posto iste je
poslove – koji su zahtijevali nižu kvalifikaciju od one koju
imaju – radilo i u Hrvatskoj! U inozemstvu, kažu, barem imaju
plaću od koje mogu živjeti.
Uz to, mnogo rjeđe rade vikendom nego u domovini te lakše
usklađuju obiteljski i poslovni život. Kada je riječ o povratku u
domovinu, 18,4 posto ispitanika otklanja bilo kakvu mogućnost
povratka, a preostali kažu da postoji mogućnost povratka ako se u
Hrvatskoj dogode određene promjene, prvenstveno ističu priliku da
u Hrvatskoj ostvaruju prihode koji omogućuju pristojan život,
povećanje kvalitete ponuđenih poslova i smanjenje
rasprostranjenosti korupcije u društvu, javlja
ePodravina.