Stotine tisuća ljudi danas će sjećanjima i bezbrojnim svijećama zagrijati posljednja počivališta svojih bližnjih
Na blagdan Svih svetih i na Dušni dan vjernici se
posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim
pokojnicima. Svi sveti i Dušni dan dva su različita
liturgijska dana, kad se posjećuju groblja, pale svijeće, polaže
cvijeće i moli u sjećanje na pokojnike.
Prve zabilježene povijesne tragove blagdana Svih svetih
nalazimo u 4. stoljeću. Crkva je od svojih početaka jednom
godišnje slavila sve svete mučenike. Kako je broj mučenika i
drugih svetaca vremenom narastao, pa ih je bilo nemoguće sve
nabrojati, Crkva ih je mnoge od njih razvrstala u kalendar,
slaveći njihov spomendan u određeni datum.
Godine 827. papa Grgur IV. odredio je da se 1.
studenoga u cijeloj Crkvi na svečani način slavi spomen svih
svetih. Ta je svetkovina zapovjedni blagdan u Katoličkoj crkvi i
spomen svih svetaca, proglašenih i neproglašenih. Dušni dan,
2. studenoga, počeo se obilježavati od početka XI.
stoljeća i ubrzo se proširio među narodima.
Stotine tisuća ljudi danas će sjećanjima i bezbrojnim
svijećama zagrijati posljednja počivališta svojih bližnjih.
Većina će se, odana uspomeni, kući vratiti zadovoljna, s
osjećajem da su učinili nešto dobro i lijepo za one kojima
više nemaju prilike nešto pružiti, dati.
Sjećanje i tradicija odlazaka na groblje za blagdan Svih svetih,
osim što su izraz poštovanja preminulima, svojevrsna su terapija
i za žive.