Pred nešto manje od mjesec dana prolaznicima Ulice Katarine Zrinski u Čakovcu za oko je zapeo neobični zid koji je do nekog vremena bio obložen drvenim daskama. Taj zid je danas gradski ukras, a djelo je 20-godišnjeg Borne Kolenića iz Čakovca, studenta Fakultet za elektrotehniku, računalništvo in informatiku u Mariboru, smjer telekomunikacije.
– Živim na čakovečkom Jugu, gdje sam i pohađao osnovnu školu koja nosi naziv srebrnog postolja. Srednju školu završio sam ovog ljeta te dobio stručnu kvalifikaciju tehničara za računalstvo – reći će o sebi Borna i dodati kako je sin jedinac.
Dodat će kako ga resi društvenost s mnogo prijatelja iz
osnovne i srednje škole kao i iz nogometnog kluba Međimurje
Čakovec, u kojem je igrao punih 14 godina. – U životu volim fair
play igru kao i u sportu. Mogu otvoreno izjaviti da sam osebujnog
karaktera – istaknuo je svoju osobnost.
Kada smo prešli na njegovih ‘ruku djelo’ Borna će reći: – Vremena za realizaciju je bilo malo, stoga smo morali na brzinu djelovati. Čim je ideja svanula krenuo sam u pripremu i u jednom danu izvršio zadatak. Što se materijala tiče koristio sam isključivo sprejeve. Na trenutak mi ih je ponestalo, no srećom prijatelj je bio dostupan na daljinu i donio sprejeve iz Slovenije, također je ponio reflektor pomoću kojeg sam u noćnom razdoblju vidio uradak u jasnim bojama – priča Borna o koracima svoga rada i dodaje:
– Uvjeti rada nisu bili ‘najbajniji’, ali s obzirom da mi je to bio prvi javni uradak i više sam nego oduševljen kako je ispalo. Bilo je zabavno crtati u centru grada, dupkom punog ljudi. Moram zahvaliti vlasnici kafića PlaygroundCaffe-a Lei Pleš koja nije sumnjala u moje sposobnosti te mi je omogućila da se iskažem svojim crtežom – ističe s ponosom i nastavlja:
– Također zahvaljujem prijateljima iz mog društvenog kruga
koji su bili uz mene cijeli dan i izmjenjivali se u smjenama
(smijeh). Zajedno smo naišli na neke ideje koje nisam imao u
planu nacrtati, ali smo bili uvjereni da će uspjeti. Nagradio sam
ih time što sam potpisao naše mjesto stanovanja u donjem desnom
kutu uratka.
Od kada datiraju sklonosti prema ovom obliku izražavanja?
– Na kraju ‘osnovnjaka’ sam se zagrijao za grafite iz više razloga. U početku sam samo stavljao slova na papir i pisao u različitim stilovima, no već sada polako razvijam razne oblike slova i gradim na temelju neke slike u glavi. Većinu uradaka zadržao sam u papirnatom obliku, dok ne dosegnem određenu razinu kvalifikacije za staviti ih na javno mjesto. Eksperimentiram i vježbam na garaži u dvorištu – kaže o počecima i dodaje:
– Od kad sam se počeo interesirati za grafite, maštam ih crtati na mjestima gdje su vidljivi prolaznicima i građanima te kad ih uoče, mogu, ili izvući neku pouku ili se poigrati slikama u glavi, razveseliti sebe i uljepšati si dan tim slikama koje su stvorili.
Ciljevi vezani uz tvoju sklonost?
– Mogu reći da imam neki cilj u budućem stvaranju crteža, a
grafiti prema kojim se orijentiram su oni u mojoj domovini od
ostalih umjetnika kao npr. Rookie-Novak, Modul8, Chez186 i još
nekolicine njih prema kojima imam poštovanje – rekao se i iznio
nešto novo:
– Smatram da bi se u Čakovcu trebalo raditi više na uređenju grada u smislu ulične umjetnosti jer se tako obogaćuje njegova vanjština te mu se daje neka živahnost i ritmičnost, isto kao što se razbija svakodnevna monotonost. Na zidu može također biti zapisana povijest – dokaz za to su grafiti na zidu prema starom gradu. Ili slika Davida Bowiea na zgradi preko Arcusa koja je maknuta zbog obnove zgrade, no ne vidim razlog zašto se ne bi vratio.
Za kraj razgovora nas je zamolio da prenesemo njegovu molbu, da se oslikaju osnovne i srednje škole kako bi se izbjegli vandalistički napadi i prepirke, ali i da se djeci prenese ili neka poruka ili da uživaju u igri i druženju kraj obojene betonske strukture.
– Tko zna kako će utjecati te promjene na daljnji razvitak grada?
– završio je s pitanjem i porukom: – Za sve one koji ne podnose
grafite niti ostale slične alternativne metode imam jednu poruku:
‘Da bi došli do izvora moramo plivati protiv struje!’.
