Bez naslovnica i medijske halubuke, Meiso će se ubrzo pridružiti listi međimurskih tvrtki koje su ugašene, a nisu trebale tako završiti.
Podužem spisku međimurskih tvrtki koje su šaptom otišle u zaborav danas se pridružio i Meiso iz Goričana. Iako je njihova agonija trajala godinama, činilo se da će ih proizvodnja koja se normalno odvijala i osiguravala radničke plaće zadržati iznad vode.
Međutim, nakon što im je Porezna uprava sredinom rujna blokirala račun s otprilike 3 milijuna kuna, čemu se krajem mjeseca pridružio i Centar za restrukturiranje i prodaju, kao većinski vlasnik 78,86% dionica, s blokadom nešto većom od 19 milijuna kuna, uslijedilo je vrtoglavo potonuće.
Tako je danas tristotinjak zaposlenih, pretežno radnica, zadnji put sjelo za svoje strojeve. Ipak, prema informacijama kojima raspolažemo, najveći dio njih, gotovo 240, već od ponedjeljka nastavit će raditi u Haixu Mala Subotica koji, iz tog razloga, otvara novi proizvodni pogon u Prelogu.
Direktorica Meisa Snježana Dominić vrlo je emotivno doživjela ovakav rasplet, pa je, dok se glas drhtavo gubio u suzama, svoje misli sabrala na papiru.
– Nije išlo milom, napravili su to silom. Zatvorili su nas. Istjerali na ulicu! Naš vlasnik, ono što bi trebalo biti naša majka, naša sigurnost, blokirao je naše plaće. Za dug koji nismo napravili mi. Zbog toga ispaštamo zbog kriminalnih radnji nekih drugih, dok se okrivljeni mirno šeću. Otišli su s debelim otpremninama, a nama oduzeli teško zarađene plaće. Volontirali smo po 3 mjeseca do 2005. godine, besplatno radili subote, obnovili firmu, redovito isplaćivali plaće, deset godina nismo dobili ni kune potpore i u tom periodu uplatili 85 milijuna kuna poreza i doprinosa, a za dionice uplatili 4 milijuna kuna. Zar to nije dosta? Uzeli ste nam dostojanstvo i ponos, a na sve to Međimurje šuti – zapisala je, između ostalog, Dominić.
U svom pismu prozvala je pročelnika Porezne uprave, resornog ministra, ali i međimurske političare, izdvojivši međimurskog župana Matiju Posavca kao jedinog koji im je nastojao pomoći.
Ovakvim raspletom Meiso nezaustavljivo klizi prema stečaju. U situaciji kada samo tridesetak zaposlenih planira ostati vezano uz tvrtku, ponajviše zbog navodno obećanih visokih otpremnina, drugačiji ishod se ne može ni očekivati. Upitno je kakav interes u takvom scenariju ima država kao većinski vlasnik? Ode li tvrtka na bubanj njezina imovina teško će namiriti dvadesetak milijuna kuna postojećih potraživanja.
Kada nastojite sklopiti mozaik priče o Meisu najčešće se kao razlog dugovanja koje godinama opterećuju tvrtku spominju kriminalne radnje. Sadašnja uprava zbog toga proziva prethodnike, ali s druge strane, koja bi direktoričine suze nazvala lažnima, čuju se i optužbe na račun aktualnog vodstva što se potkrepljuje najavama istraga koje će utvrditi stvarno stanje.
U svemu tome se nameće pitanje što su onda čitavo to vrijeme radili oni koji su bili zaduženi za nadzor poslovanja Meisa?
Mnogo je otvorenih pitanja i na barem dio nastojat ćemo pronaći odgovor narednih dana od svih koji su uključeni u ovu priču. Dojma smo, međutim, da će se, bez naslovnica i medijske halubuke, Meiso ubrzo pridružiti listi međimurskih tvrtki koje su ugašene, a nisu trebale tako završiti.
