Znali su ga amaterski glumci širom Hrvatske jer je među njima bio jedan od najboljih. Prije četiri godine bio je na 55. Festivalu hrvatskih kazališnih amatera proglašen i najboljim. Posljednji oproštaj bit će u utorak u 15,30 sati na posljednjem počivalištu u Svetoj Mariji.
‘Vjerojatno se opredjeljenici za vrijednosti koje traju sjećaju
stihova A. Dedića ‘Moj prijatelj je umro…
da, umro je moj brat’. Eto, to je možda i više nego dovoljno reći
za mog brata Vladu Kovača. Riječ “brat” mislim u
onom širem smislu, ne samo krvno jer on se ne može posvojiti u
tako male zajednice. Vlado je bio vrst općeg dobra, čovjek
zajednice – bila to obitelj (naravno da je na prvom
mjestu – izvor i utočište), udruga, klapa, i to – stalna ili
sasvim usputno oblikovana, svejedno, bio je spreman sudjelovati.
Od njega smo učili strast za životom, davati se duboko i
istinski. Buraz, hvala! Emilija Kovač, zajedno s
tvojima, koji su moji’.
Napisala nam je njegova sestra koju smo je zamolili da nam u
svojim sjećanjima ‘vrati’ Vladeka. Da, tako su ga mnogi zvali.
Bio je Vladek, Veliki, a sitni čovjek dječačkoga lica. Možda zbog
toga i Vladek.
Teška i opaka bolest kojoj je prkosio optimizmom, a nadasve
duhovitošću i druželjubivošću, ipak je bila jača od svega onoga
što ga je resilo. Preminuo je u 64-toj godini života. Nedostajat
će najbližima, ali i onima koji su se njime dičili, nedostajat će
na kulturnoj sceni Hrvatske. Pamtit će ga njegovi
Donjomihaljevčani po bezbroj predstava, dijaloga i monologa koje
je odigrao na njemu najdražim ‘mihaljevskim deskama’.
Nedostajat će i Općini Sveta Marija kojoj je uz glumačke
sposobnosti, darovao i one u političkoj sferi kao svojevremeno
predsjednik Općinskog vijeća. I Priločka amaterska scena
tuguje za njim jer je upravo pod njenim okriljem dostigao najveće
glumačke domete. Od sutra će posljednje počivalište Svete Marije
postati bogatije za sva ona lica, role koje je odigrao.
Zemlja će postati teža i dublja za jednu ranu i jedan u jami
zakovani kovčeg čovjeka čije će uloge igrati možda neki drugi.
No, s njegovim će odlaskom umrijeti njegova publika,
jer je svojom smrću potvrdio prolaznost života.
Vladek, počivao u miru i znaj kako nam je bila čast poznavati te,
biti dio tvog života.
