Čitatelj smatra da je 200 metara zračne linije od farme do prvih kuća premalo, a mi smo odgovore potražili u Općini Donji Vidovec
Podrazumijeva li život na selu i određene “nuspojave”? Takvo si
pitanje postavlja jedan naš čitatelj iz Donjeg Vidovca žaleći se
na neugodne mirise koji, s farme svinja u privatnom vlasništvu na
rubu tog mjesta, dopiru sve do mjesne crkve svake večeri oko
19-20 sati. Prema njegovima riječima radi se o neizdrživom
smradu.
Očito dobro upućen u ovu temu navodi kako su mu u Općini Donji
Vidovec odgovorili da uporabna dozvola dopušta uzgoj svinja na
toj lokaciji, iako on smatra da je samo 200 metara zračne linije
od farme do prvih kuća premalo. Isto tako, opisao nam je da se
iza farme nalazi parcela, prema njegovim riječima, u vlasništvu
tvrtke Agromeđimurje, koja se vodi kao dvorište. Pita se kako je
moguće da se na toj površini odlaže gnoj kada je komunalnim redom
to zabranjeno.
Budući da smatra kako je prostornim planom ta površina predviđena
za poljoprivredno gospodarstvo biljne proizvodnje, prema njegovom
mišljenju tamo ne bi smjela biti farma. Ipak, detaljnijim uvidom
u kartu koju nam je poslao vidljivo je da se radi o području za
osnivanje izdvojenih poljoprivrednih gospodarstava – farmi za
intenzivni uzgoj životinja.
Odgovore smo potražili u Općini Donji Vidovec, a tamošnji
načelnik Josip Matulin pojasnio nam je
situaciju. Matulin navodi da je farma svinja podignuta u skladu s
prostornim planom, uz poštivanje svih propisa i zakona, te ima
urednu uporabnu i građevinsku dozvolu. Prema njegovim saznanjima
na farmi se provodi djelatnost zbog koje je i izgrađena, pa
Općina nema ovlasti temeljem kojih bi pokrenula neke druge
postupke, jer su oni u domeni veterinarske inspekcije.
Kad je u pitanju obližnja parcela, načelnik Matulin rekao nam je
da se na njoj nalazi peradarnik koji je u početnoj fazi bio u
vlasništvu Agromeđimurja, ali je potom prodan privatnom vlasniku.
Tamo se povremeno deponira pileći gnoj koji odvozi i zbrinjava
privatna tvrtka iz Kotoribe. S obzirom da rješavanje problema
koji muči našeg čitatelja nadilazi formalne ovlasti Općine,
Matulin je u neslužbenom razgovoru s vlasnicima spomenutih
objekata apelirao da se proces proizvodnje prilagodi vremenskim
prilikama, posebice u ove sparne i zagušljive ljetne dane.
Na kraju cijele priče naš je čitatelj kontaktirao i komunalnog
redara Marinka Lukšu, od kojeg je, kako navodi,
dobio informaciju da su provedeni izvidi te je o situaciji
izvještena sanitarna i veterinarska inspekcija. Odgovor nadležnih
službi zasigurno će zanimati i stanovnike nekih drugih
međimurskih mjesta koji se suočavaju sa sličnim problemima, ali,
kao što piše i u upitu koji smo primili, većina ljudi smatra da
je život na selu povezan s određenim specifičnostima, pa i
neugodnim mirisima kad su u pitanju proizvodnje specifične poput
ove o kojoj pišemo.