Često ne koriste propisanu opremu, a bicikliste možemo bez svjetala vidjeti i u prometu tijekom noći ili u uvjetima smanjene vidljivosti.
Biciklisti su – uz pješake i motocikliste – među ugroženijim
sudionicima u prometu. Ni njih ne štiti karoserija automobila ni
njegovi sigurnosni sustavi. S druge strane, biciklisti se češće
nego pješaci upuštaju u rizične prometne pothvate. Najčešći
prekršaji koje čine biciklisti su vožnja po nogostupu,
nekorištenje biciklističkih staza ili traka, kretanje u
nedopuštenom smjeru.
Kaciga se preporučuje
Često ne koriste propisanu opremu, a bicikliste možemo bez
svjetala vidjeti i u prometu tijekom noći ili u uvjetima smanjene
vidljivosti. Zaštitna kaciga nije obvezna za bicikliste starije
od 16 godina, ali se svakako preporučuje. Dvojbe i dalje nema –
nepažljivi vozači motornih vozila najveći su krivci za
stradavanja u prometu – ali nisu i jedini.
Vozači jure, jedni drugima oduzimaju prednost, razgovaraju
mobitelom i tipkaju poruke tijekom vožnje, ne propuštaju pješake
na pješačkom prijelazu. Pješaci pretrčavaju cestu gdje i kada ne
treba. Biciklisti, pak, najčešće sa slušalicama u ušima (što je
preporučljivo kod razgovaranja mobitelom, pa je to i razlog zbog
kojeg nije kažnjivo), s biciklističke staze jure preko zebre na
kolnik. Međutim, čak i kad je biciklist u prekršaju, kad projuri
preko zebre unatoč crvenom svjetlu za pješake, vozač ga mora
propustiti – ako ga vidi dovoljno rano da se stigne zaustaviti.
Poput kamikaza
To, pak, od vozača automobila traži pojačan oprez jer biciklisti
mogu voziti brzo. Pred automobil mogu izletjeti i brzinom od
30-40 km/h, budući da nigdje nije propisano koliko brzo smiju
voziti. Propisano je ipak da je pješački prijelaz za pješake i da
bi biciklist trebao sići s bicikla i gurati ga preko ceste. No,
većina ih to ne čini, već s nogostupa ili biciklističke staze
poput kamikaza izlijeću na cestu, često potpuno nesvjesni
prometne situacije u koju se bacaju.