- Na Štrigovi je veliki pritisak od strane onih koji migrante dalje u EU šalju, prethodno ih ostavljajući kod nas. Najviše ih dovoze manjim autobusima ili kombijima, ostave ih u središtu Štrigove, a oni odlaze na brijegove, gdje se gube iz vidika, kaže Stanislav Rebernik, načelnik Općine Štrigova
Premda Štrigova, odnosno njezini žitelji imaju iskustva sa ‘švercom ljudi’ još iz vremena nastanka samostalne i moderne Hrvatske, pojava novi migranata sve je zatekla, ili u najmanju ruku ih ne čini mirnima. Ne zna se točno kada su sadašnji imigranti počeli dolaziti u Štrigovu te iz nje hitati prema Sloveniji, no u trajanju Štrigovskih noći zamjećeno ih je podosta, ali s njima nitko od domaćih kao i gostiju nije razgovarao.
Ne razgovara se niti sada jer ovašnji ljudi jednostavno, kako su nam rekli, ne žele imati probleme, pogotovo ne s našim institucijama pravne države. To je i najgore što može biti kada se domaći ljudi, vlasnici nekretnina i pokretnina boje istinu govoriti, jer čuju i vide svakog dana putem medija, kako to ide na drugim mjestima.
‘Nanosi nam se velika šteta’
Razgovarali smo s nekoliko ljudi ‘na Banfiju’ i u Štrigovi i svi govore o tome što su vidjeli, kako se osjećaju i što misle, ali niti za Boga da ih se fotografira ili napišu ime i prezime. Ne zovu niti policiju, vjerujući kako će ona učiniti sve što joj je u moći, a je li dovoljno baš i nisu sigurni. Jedini koji se ne boji ništa reći bez ikakvih uvjetovanja je općinski načelnik Stanislav Rebernik, koji niti malo nije sretan ovime što se u štrigovskom kraju događa ovih dana i tjedana. – Naše područje je dio rute kojom se prevozi migrante ne znam od gdje i kamo, samo znam i vidim kako smo svi pod velikim pritiskom. Osobno, ali i velika većina ljudi ništa nema protiv ljudi, koji bježe od nevolja i rata, ali smo protiv onih koji ih puštaju u Hrvatsku i na crno dovoze k nama i tu ih ostavljaju same i bez ičega, jer im vjerojatno prije sve oduzmu i sada imamo dvostruku nelagodu, na ovom malom prostoru.
Nezadovoljni su naši domaći ljudi i vikendaši, a nezadovoljni su i migranti, jer Štrigova nije cilj na koji žele stići. Pri svakom spomenu policije, jadnici bježe u šumarke i vinograde i ne znamo gdje završavaju. Nije dramatično, barem za sada, ali da je ugodno, nije, kaže Rebernik s kojima se slaže i nekoliko ljudi koji su slušali naše razgovore.
Niti berbe neće biti vesele
Sve što kaže Rebernik, točno je, kao što je i točno da ljudi ni za što ne krive ovdašnju policiju niti ih pitaju za savjete ili slično, jer narod je svjestan o čemu je riječ i kakva je politika s druge strane granice. Jer, nikome se ne čini slučajnim što su Slovenci žilet žicu postavili na području susjedne svetomartinske općine, a ne i na područje Općine Štrigova za koju se zna, kao i za susjedni Gornji Mihaljevec, da je u ne tako davnoj prošlosti bilo mnogo ljudi koji su bježali iz istočnih zemalja, u to vrijeme za Hrvate daleku i svijetlu EU, a jedan je tada i pronađen mrtav kod Stanetinca. Kažu ovdašnji ljudi kako se ne vesele berbama jer ne znaju hoće li berači htjeti doći u berbu, kada im se može dogoditi da naiđu na grupu migranata. To tim prije, kada se zna kako ‘Janezi’ imaju specijalne jedinice za izbacivanje migranata ‘nazaj v Hrvaško’. Mi smo obišli kraj uz granicu sa Slovenijom, nismo vidjeli migrante, vidjeli i razgovarali smo s našim ljudima, koji su nam pokazali staze kojima idu ‘izgubljeni u prekrasnoj Europi’ i rekli kako nisu niti malo sigurni.
A nema više niti oštrih pasa koji su ‘u ono vrijeme’ lavežom otkrivali švercere ljudi i koji su na ovaj ili onaj način pozaklani. – Male kujice pak svakoga vole pa tako i migrante s kojima su spremni prijeći po stotinjak metara samo mašući repom, kaže vlasnik vile iz okolice Čakovca, zabrinut kako bi ona migrantima poslužiti za prenočište i slično. Svima, ali baš svima s kojima smo razovarali baš nikako nije jasno zašto i zbog čega je ukinuta Policijska postaja Štrigova.
A nije nevažno za sigurnost ovdašnjeg stanovništva, koje više strahuje od onih koji dovoze i prevode migrante, a manje od svih tih uglavnom jadnih ljudi koji su daleko do cilja i jako daleko od svoje domovine. Za dvadesetak dana započinje nova školska godina u niti malo normalnom okruženju. Naravno! Postoji mogućnost da se problem migranata riješi, ali za sada ne izgleda, barem ne vidljivo, kako će se to ostvariti do 9. rujna kada u školu treba poći blizu dvjesto štrigovske djece i mladeži.