ŽENA VATROGASAC Jadranka Sermek iz Svetog Križa jedna je od ‘prvih’ žena međimurskog vatrogastva

U Vatrogasnoj zajednici Međimurske županije su lani bile 1003 članice, od ukupnog broja od 7000 članova. Jadranka Sermek jedna je od pet žena koje momentalno obilježavaju međimursko vatrogastvo

U Vatrogasnoj zajednici Međimurske županije su lani bile 1003 članice, od ukupnog broja od 7000 članova. Podatke nam je podastro Mario Medved, predsjednik VZ Međimurske županije, a na upit kojih prvih pet žena momentalno obilježavaju međimursko vatrogastvo, na prvo mjesto je stavio Jadranku Sermek, predsjednicu VZO Belica-Mala Subotica-Orehovica, članicu Predsjedništva VZ Međimurske županije i vatrogasnu sutkinju. Po rangu tu bi bile: Sandra Obadić iz Male Subotice, Tihana Zak iz DVD-a Mihovljan, Gabrijela Jakupek iz DVD-a Sveta Marija pa Karla Črep iz DVD-a Šandorovec.

Tko je prva žena međimurskog vatrogastva, žena koja u ničim i u ničemu ne zaostaje za svojim kolegama? 

Danas joj je 47 godina, rekli bi najljepše godine u kojima čovjek iz sebe može i mora izvući sav svoj potencijal. Jadranka upravo to čini na radnome mjesto i vatrogastvu. Živi u Svetom Križu. U mladosti je završila Školski centar za stručno obrazovanje tekstilnih kadrova Varaždin, struka tehnološka, zvanje odjevni stručni radnik. U obrazovnom kartonu stoji kako je završila Sindikalnu školu za socijalni dijalog, te napredni stupanj obuke iz kolektivnog pregovaranja Mirjana Sever.

Završila je Školu za učenje stranih jezika Čakovec, Pučko otvoreno učilište Čakovec – samostalna knjigovotkinja. Bogatog je radnog iskustva koje je počela stjecati u ondašnjem MTČ Tvornica rublja d.d. Čakovec, od kolovoza 2013. do veljače 2014., te od travnja 2015. do listopada 2015. radila je u JUO Općini Mala Subotica, a trenutno je  zaposlena u BTEX d.o.o.  Belica. Uz to je vijećnica u Općinskom vijeću Mala Subotica te članica Upravnog vijeća JVP Čakovec u dva mandata.

Listajući podatke u njezinom poslovnom usavršavanju, kako u struci tako i vatrogastvu, dolazimo do podatka iz kojih je vidljivo kako neprestano uči, stručno se usavršava. Osim vatrogastva, Jadranka je uključena u politiku, humanitarni rad, udruge u Svetom Križu. Za sve to Jadranka je odlikovana raznim priznanjima i odlikovanjima.
Za sebe će reći kako je nepopravljiva realistkinja čvrsto na zemlji, tvrdoglava, praktična, a u prirodi joj je pomaganje drugima.

Od kada je vezana za vatrogastvo?

– Ljubav prema svom mjestu gdje smo rođeni, usađeno nama je od najranijih dana, tako je i nekad  bilo prirodno da je svaka kuća imala najmanje jednog vatrogasca, a za djecu je bilo normalno da kad prohodaš počinješ vježbati na brentači i postaneš vatrogasni pionir… Stekneš prve i prave prijatelje i polako, kako rasteš tako iz pionira ideš u omladince pa onda u seniore – kaže i naglašava:

– U Svetom Križu žensko vatrogastvo je bilo uvijek jako, ponosi smo na našu prvu žensku zapovjednicu i vatrogasnu časnicu Slavicu Tisaj, koja je i dala obilježje na moje vatrogasne početke i tako je polako rasla moja ljubav prema vatrogastvu…

Rekla je kako 1983. godine postala vatrogasni pionir DVD-a Sveti Križ i tu službeno počinje njezina vatrogasna priča. 1987. dodijeljena joj je zlatna značka, iste godine polaže ispit za vatrogasca te postaje komandirka ženskog odjeljenja, a 1996. godine postaje tajnica DVD-a Sveti Križ te zastupnica u Skupštini VZMŽ, a 1997. članica Predsjedništva VZPO Belica-Mala Subotica-Orehovica.

– U međuvremenu sam se zaposlila u MTČ d.d., nakon vatrogasne obuke koju su trebali svi novi radnici proći, dobila sam poziv da se priključim ženskoj A ekipi MTČ  i nije me trebalo dugo nagovarati. Postale smo županijske prvakinje i 1992. idemo na Državno u Rijeku gdje postajemo državne prvakinje pa 1993. godine zastupamo, po prvi put samostalnu RH na vatrogasnoj olimpijadi u Berlinu, vraćamo se sa srebrnom medaljom, pa opet državno 1996. opet u Rijeci, malo je sreće falilo, osvojile smo drugo mjesto i na našu veliku žalost nismo uspjele i po drugi puta na olimpijadu ovaj put u Dansku – iznosi dio svijetlih vatrogasnih trenutaka i s ponosom nastavlja:

– Naravno kada si u samom vrhu skoro 10 godina, vrijeme je polako za odmor od aktivnog djela natjecanja, mada se uvijek lijepo prisjetiti tih vremena…

Definitivna ‘udaja’ za vatrogastvo traži nove obveze?

– Osim aktivnog sudjelovanja na natjecanjima, polazim i stručna usavršavanja u vatrogastvu i 2000. godine završavam obuku za vatrogasnu časnicu I. klase, a 1999. godine postajem vatrogasna sutkinja HVZ.  Od 2000. godine, pa do sada, sudila sam na svim državnim natjecanjima, osim državno natjecanje vatrogasne mladeži u Šibeniku 2010. godine, kada sam bila voditeljica mladeži DVD-a Sveti Križ na tom istom natjecanju – kaže i objašnjava tajne ‘udaje’:

– Kada ti se ljubav prema vatrogastvu uvuče pod kožu, želiš biti dionik svih aktivnosti koje idu uz to, stječeš sve više prijatelja, i suđenja postanu jedan vid druženja s osobama koje dijele iste poglede na vatrogastvo, to su mjesta gdje najviše možemo razmijeniti svakodnevne vatrogasne, a puno puta i osobne probleme s kojima se susrećemo u svojem svakodnevnom radu i životu. 

Usporedba, mladi vatrogasci u voje vrijeme, mladi vatrogasci danas?

-Kada sam  bila mala, vatrogastvo, naravno osim nogometa, je bio jedini vid druženja i djece i mladih, ili si bio vatrogasac ili nogometaš. Ako si zavolio vatrogastvo postao si pravi vatrogasac ne iz interesa nego zato što si to želio. Danas mladi imaju puno više izbora svojih slobodnih aktivnosti  i naravno uvijek biraju prije one u kojima mogu postati zvijezde. Naravno ima i danas mladih koji žele biti korisni članovi zajednice u kojoj žive i rade i vole vatrogastvo iz humanih razloga. Da je vatrogasac biti lako, vatrogasac bio bi svatko!

Kakao bi opisali međimurske vatrogasce?

Na pitanje je odgovorila protupitanjem, iskreno i bez ‘dlake na jeziku’.

– Međimurski vatrogasci? Najbolji vatrogasci sa velikom tradicijom, pošteni i marljivi, stručni, a nadasve snalažljivi jer maćehinski odnos države prema Međimurcima nije nam nimalo stran…

Godinama ste u najvišim tijelima VZMŽ?

– Da, godinama sam u najvišim tijela vatrogastva.Od 1996. članica sam Skupštine VZMŽ, od 2005. tajnica VZPO Belica-Mala Subotica-Orehovica, 2013. zamjenica predsjednika VZPO, 2017. predsjednica iste, sukladno tome i članica Predsjedništva VZMŽ.

Riječ, dvije o DVD-u Sveti Križ?

– DVD Sveti Križ, malo društvo za velike stvari… Ponosna sam na svoje aktivne članice i članove, koji su uvijek spremni pomoći svakome, pomladak i mladež, veterane, i tako već 82 godine nosioci društvenih aktivnosti u našem selu.

Kako dobivate članstvo, eventualni problemi?

– Demografski problemi nisu ni nas mimoišli, borimo se brojčano  članstvom i za sada uspijevamo zadržati srce  i dušu društva i zadovoljiti zakonske propise, a svaki novi aktivni član je i više nego dobro došao… 

Koji period u vatrogasnom djelovanju smatrate najuspješnijim i zbog čega?

– Moj period u vatrogastvu još uvijek traje, a prirodno je da svaki period do sada je imao svoje draži, a isto tako i uspone i padove….

Istaknite veća vatrogasna natjecanja gdje ste bili kao natjecateljka i kao sutkinja?

– Prvi nastup na međunarodnom natjecanju u ime slobodne i neovisne RH, CTIF Berlin 1993., bilo je i časno i ponosno biti u sastavu 10 hrvatskih desetina na Međunarodnoj Vatrogasnoj olimpijadi, osvojiti srebrenu medalju, a naravno da nije bio nimalo lak put do tog uspjeha, uz stručnog voditelja Damira Novaka, trebalo je osvajati stepenicu po stepenicu, osvojiti prvo mjesto na rajonskom, industrijskom,općinskom, županijskom, regionalnom i državnom natjecanju, te posebnu spremnost pokazati na kontrolnom pregledu prije odlaska i pobijediti dalmatinski lobi.

Suđenja do sada imam jako puno… Prva se uvijek najbolje pamte, ubrzo nakon što sam položila za suca, predložena sam za suca državnog natjecanja i još k tome kada si glavna sutkinja, i nije baš da se takvo iskustvo brzo zaboravlja, posebno kada je najveći problem svakog zapovjednika predaja prijavka glavnom sucu  odnosno sutkinji- kaže više u zbilji, nego u šali.

Žene u vatrogastvu, poruka, poziv?

– Dolazim iz društva gdje su žene uvijek bile aktivni vatrogasci, ravnopravni partneri muškim kolegama, kako u natjecateljskom dijelu tako i u dužnostima. I drago mi je da baš u Međimurju ima dosta žena u natjecateljskom dijelu, a i svake godine nas ima i sve više na odgovornim dužnostima. Osobno za sada nemam loša iskustva u rukovođenju, ako imate oko sebe, uvažavate jedni druge, ništa nije teško…

Osobni planovi i želje vezane uz vatrogastvu? Možeš li se uopće vatrogastvu reći zbogom?

– Nekih posebnih planova nemam, sve ide nekim svojim tokom…. Želje? Da unatoč svim problemima s kojima se susrećemo, uspijemo nabaviti što više opreme i vozila, da zaustavimo trend opadanja članstva i da nam humanost i dalje ostane glavna zadaća. Zbogom reći vatrogastvu? Nakon više od 30 godina aktivnog rada do sada, mislim da je nemoguća misija!

Koje ljude u međimurskom vatrogastvu možeš istaknuti kao uzore?

-Uzori u vatrogastvu, za mene najbolji vatrogasci su međimurski vatrogasci, u mojoj zajednici ih ne nedostaje, a u svakom djelu rada u vatrogastvu ima ljudi koje izuzetno cijenim i koji su mi uzor od samih mojih početaka – gospodin Horvat, gospodin Trupković, kolege Zlatko, Damir, Željko…

Poruke mladima, nasljednicima?

– Ponekad je teško zapostavljati svoje osobne potrebe, obveze i obitelj, ali kada pogledamo unatrag, koliko je u svakom društvo generacija vatrogasaca radilo, a sve kako bi čuvali imovinu od vatre i drugih nepogoda, neka nam to potakne želju i ljubav prema svemu humanom i ljudskom, prema vatrogastvu, da znanje stjecano generacijama, organiziranost i sve sposobnosti koristimo za što bolju i efikasniju zaštitu svih materijalnih dobara i ljudskih života i u narednim generacijama…    

Mladi, kada ćete sutra doći pred sutkinju Jadranku djelovat će vam strogo, no ne marite zbog toga jer pred vama je žena koja će ugraditi sebe u svaku vašu vježbu, a ako bi to pravila dopuštala još bi vam priskočila u pomoć, a s najmlađima bi bila i uz brentaču…