MEĐIMURSKI GLAZBENIK Nikola Grabar iz Čakovca postaje sve značajnije pijanističko ime

- Nezaboravno iskustvo bilo je sviranje na dočeku Nove godine u najluksuznijem hotelu na svijetu, jedinom sa sedam zvjezdica, Burj Al Arabu, gdje sam svirao pred bogatim uzvanicima među kojima su bili Cristiano Ronaldo i Jennifer Lawrence - otkrio nam je Nikola

Svojom glazbom Nikola Grabar godinama upotpunjuje Porcijunkulovo. Ove mu se godine u  ‘Oazi romantike’, kraj ‘ulice kišobrana’, pridružila Gabriela Hrženjak. Suradnja s Gabrijelom nije Nikolina prva suradnja. Ovaj međimurski glazbenik postaje sve značajnije pijanističko ime.

Kada si počeo svirati klavir?

– Klavir sam počeo svirati sa šest godina, a sa devet godina  upisao sam klavir u osnovnoj glazbenoj školi u Čakovcu kod prof. Branimira Magdalenića.

Nikola, koje je tvoje formalno obrazovanje?

– Završio sam srednju Glazbenu školu Pavla Markovca u Zagrebu.

Kako si uspio doseći razinu akademski obrazovanog glazbenika?

– Nemam završenu glazbenu akademiju, ali  vježbom i stalnim učenjem proširio sam i produbio znanje i došao do razine profesionalnog glazbenika. Ne bih htio reći da je to razina akademskog obrazovanja; naime, akademija je jedan drugi nivo znanja i iskustva koje se može steći samo studijem. No mogu reći da pronalazim zajednički jezik s akademski obrazovanim kolegama.

Koliko si sati dnevno vježbao? Tko te podučavao?

– Vježbao sam po dva tri sata, ovisno o potrebi i o slobodnom vremenu koje bi mi ostalo nakon obaveza u školi. Danas vježbam puno više budući da se glazbom profesionalno bavim. U srednjoj glazbenoj školi pripadao sam klasi prof. Domagoja Guščića. On mi je bio i velika motivacija za daljnje bavljenje glazbom.

Sam si došao u Turistički ured u Čakovcu i pitao da li možeš svirati na Porcijunkulovom. Tko te primijetio, kamo te to odvelo?

– Prijatelj mi je predložio da odem u Turistički ured i pitam mogu li nastupiti. Pošto je Porcijunkulovo svake godine sve veća manifestacija, primijetilo me puno ljudi tako da je došlo do više novih kontakata; suradnja se povećala i u privatnom i u glazbenom svijetu.

Koliko si dugo bio u Dubaiju? Prisjeti se nekih posebno lijepih, ali i manje lijepih trenutaka (ako ih je bilo). Što te tamo iznenadilo? Pozitivno i/ili neugodno.

– U Dubaiju sam bio sveukupno četiri godine. Definitivno, puno je više lijepih  trenutaka. Ono najbolje što pamtim dakako su koncerti i “gaže” ispred najviše zgrade na svijetu, Burj Khalife, u najvećem shopping centru na svijetu Dubai Mall-u. Posljednje, nezaboravno iskustvo, bilo je sviranje na dočeku Nove godine u najluksuznijem hotelu na svijetu, jedinom sa sedam zvjezdica, Burj Al Arabu, gdje sam svirao pred bogatim uzvanicima među kojima su bili Cristiano Ronaldo i Jennifer Lawrence.

Grad kao grad je  predivan, ali samo u turističkom obilaženju jer za život grad nema dušu; to je svijet prolaza i brzog iskustva. Mislim da sam tamo dosegao svoj maksimum koji se može tamo steći. Razočaran sam ljudima koji žive tamo; nemam baš povjerenje u mnoge koje sam sreo kao ni u poslodavce za koji sam radio. Ali Dubai mi je donio puno mogućnosti, stekao sam iskustva i znanja za daljnju karijeru i posao kojim se bavim. Mislim da je to puno vrednije od novaca i svega materijalnog.

Što te u hotelu najviše šokiralo, koji oblik luksuza?

– Sve je bilo u zlatu; kad se prođe mol kojim se dolazi do hotela i uđe u hotel,  sve se zaboravlja i počinje luksuzna bajka koja se ni sa čim ne može mjeriti.

S kim danas surađuješ, kako je došlo do tih suradnji?

– Danas surađujem s mnogim glazbenicima npr. s  opernom divom Evelin Novak. Surađivao sam nedavno s pjevačicom Žanamarijom Perčić. Neka imena glazbene estrade ne želim spomenuti pošto je to tek u procesu stvaranja. Jedna od meni posebno dragih suradnji koja se nakon dugo godina poznanstva ostvarila je suradnja s pjevačicom Gabrielom Hrženjak, bivšom članicom grupe Genova i vrlo dobro znanom po RTL show-u ‘Zvijezde’, s kojom sam imao prilike svirati na Porcijunkulovom.

Skladaš li i sam?

– Ne bih to zvao skladanjem, nego više improvizacijom. Imam jednu skladbu koju sam davno napisao za klavir, ali više volim aranžirati i raditi improvizacije na već postojeće pjesme.

Što si naučio o ljudima?

– Ljudi se sve više okreću materijalnom, pohlepni su zbog čega ne vide stvari koje im se događaju ispred nosa, a mogle bi im biti od velike koristi u životu. Mislim da ne treba previše vjerovati ljudima, treba više biti u svojem svijetu, ali i gledati sa strane jer se uvijek nesto može naučiti. Povjerenje se lako izgubi, zato sve što ja osobno radim,  radim jako pažljivo. Treba gledati na sebe, ali ne biti pohlepan, bahat ili neosjetljiv ako nekome treba pomoć ili potpora.