Melanija je 2014. godine u Njemačkoj operirala oba kuka te od države zatražila da joj nadoknadi troškove operacije jer joj to ovdje nije bilo omogućeno u medicinski opravdanom roku
Ustavni je sud usvojio žalbu i donio odluku u korist Melanije Bacinger iz Nedelišća, pacijentice koja je 2014. operirala oba kuka u Njemačkoj te od države zatražila da joj nadoknadi troškove operacije od oko 86.000 kuna po kuku zato što joj u Hrvatskoj nije bilo omogućeno da potrebni zahvat obavi u medicinski opravdanom roku.
Prema važećoj legislativi EU, pacijenti mogu, osim u slučajevima kad se pojedini zahvat uopće ne izvodi u matičnoj zemlji, zatražiti od države da im plati liječenje u nekoj drugoj državi EU.
Rijetki zahtjevi
– Takvi su zahtjevi u Hrvatskoj razmjerno rijetki, a onaj koji
smo podnijeli za Melaniju bio je prvi takve vrste. HZZO takve
zahtjeve, koliko mi je poznato, u pravilu odbija.
Nas je odbio u više navrata: dva puta za troškove operacije
lijevog i jednom za troškove desnog kuka, odbijeni smo i na
Upravnom sudu, no nismo odustali. Tek je Ustavni sud
uvažio naše argumente i cijeli postupak vratio na
početak – priča za Jutarnji
list Bojan Bacinger, Melanijin suprug i odvjetnik
u odvjetničkom društvu Brlečić&partneri, koji je zastupa u
svim postupcima.
Melanija boluje od denenerativne bolesti kuka od najranijeg djetinjstva. Prvu operaciju imala je već u dobi od dvije godine. Nakon toga je zdravstvena situacija bila zadovoljavajuća, išla je u srednju školu, upisala fakultet, a onda se stanje počelo rapidno pogoršavati.
U vrijeme ugovaranja operacije imala je samo 24 godine i bila je gotovo potpuno nepokretna. Trpjela je konstantne bolove zbog oštećenja živaca, nije mogla prihvatiti posao, a zbog svega je trpjela i psihičke boli.
Operacije su bile složene, a rehabilitacija duga i teška, ali Melanija se nakon svega, doslvono vratila u život, piše Jutarnji list.
“Melanija danas radi kao profesorica u dvije škole u okolici Varaždina, hoda i nema stalnih bolova. Radilo se o operacijama koje su bile nužne kako bi mogla voditi normalan život i kako bi se dogodila zamjena kuka”, govori Bacinger.
Melanija se čitavo vrijeme liječila u Hrvatskoj, između ostalog i kod liječnika Tomislava Smoljanovića u KBC-u Zagreb koji je 2013. potvrdio da je operacija prvo jednog, a zatim i drugog kuka nužna, te napisao “Molim predbilježiti za artroskopsku toaletu lijevog kuka”.
S tom se preporukom pacijentica javila u KBC
Zagreb gdje je saznala da ju nije moguće uvrstiti na
listu čekanja jer još nisu usklađene. Jedan od razloga za to bio
je i štrajk liječnika koji se tada pripremao. Ni tri mjeseca
nakon do termina operacije nije bilo moguće doći.
Melanija je poslala dokumentaciju, otišla na pregled, dobila preciznu dijagnozu i preporuku za operaciju – što prije. Bacingeri su tražili i predračun: radilo se o ukupno oko 17.000 eura po kuku te još 15.000 eura za rehabilitaciju.
Mjesec i pol prije odlaska u München Bojan Bacinger predao je zahtjev Područnoj službi HZZO-a Čakovec za refundaciju troškova jer u Hrvatskoj ne samo da Melanija nije mogla biti operirana “u medicinski opravdanom roku”, nego nije mogla dobiti ni termin.
Prema Pravilniku o pravima, uvjetima i načinu korištenja zdravstvene zaštite u inozemstvu, uz zahtjev, HZZO-u je potrebno priložiti medicinsku dokumentaciju, termin o zakazanom liječenju u nekoj od ugovornih zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj te mogući datum primitka u ugovornu zdravstvenu ustanovu na području neke druge države EU.
HZZo je zahtjev odbio jer je nepotpun, naime nisu priložili službeni potvrdu da su na listi čekanja KBC-a Zagreb.
Žalili se Upravnom sudu
Upravni je sud tada donio odluku kojom je poništio odbijenicu HZZO-a i naložio HZZO-u da u roku od 60 dana donese novo rješenje u skladu s primjedbama i uputama suda prema kojima je prvotni Zahtjev Melanije Bacinger osnovan.
“I što je HZZO napravio? Donio je isto rješenje! Opet smo se žalili sudu, a prvo ročište u novom predmetu s istim činjeničnim osnovama još nije zakazano i vrlo vjerojatno neće ni biti do proljeća iduće godine”, govori Bacinger.
No, poručuje, neće odustati.
“Dobijemo li natrag novac, odmah ćemo ga uplatiti u humanitarne svrhe. Znamo kako je to kad trebaš, a nemaš. Nadam se da ćemo nekome pomoći kao što su drugi pomogli nama”, kaže Bacinger za Jutarnji list.