Liječnička tajna prestaje biti odnos na relaciji liječnik – pacijent kada to, dakle, propiše bilo koji drugi zakon upravo kao što je propisao Zakon o sigurnosti prometa na cestama.
‘Ako posebnim zakonom nije propisano’, dio je zakonskog članka
koji definira liječničku tajnu, a zbog kojeg je svakim drugim
zakonom moguće i dopušteno u nas raspolagati zdravstvenim
podacima svakog pojedinca. Liječnička tajna prestaje biti odnos
na relaciji liječnik – pacijent kada to, dakle, propiše bilo koji
drugi zakon upravo kao što je propisao Zakon o sigurnosti prometa
na cestama.
Prijavljuju iz revolta
Taj je Zakon tema zbog, podsjetimo, kažnjavanja obiteljske
liječnice vozača koji se pod utjecajem droge zajurio i zabio u
automobil koji je čekao na naplatnim kućicama. Liječnica je
kažnjena s pet tisuća kuna i zbog toga što policiji nije javila
promjenu njegova zdravstvenog stanja. Pacijenta nije vidjela
mjesecima prije nesreće, a za njega, kao ni za jednog drugog
liječnici i nemaju podatak jesu li vozači.
Zbog tog apsurda obiteljski liječnici počeli su masovno
prijavljivati policiji svoje pacijente, odnosno neke promjene u
njihovu zdravstvenom stanju. Jasno da je riječ o revoltu u toj
dosljednoj primjeni nedorečenog Zakona, ali u konačnici ispaštaju
pacijenti. Priča je to koja je otkrila i traljavu zaštićenost
liječničke tajne.
– U konkretnom slučaju, Zakon o sigurnosti prometa na cestama
poseban je zakon koji propisuje pojedine izuzetke od čuvanja
liječničke tajne. Ovaj zakon vrlo široko i neodređeno propisuje
obvezu liječnika o obavještavanju nadležne policijske uprave ili
postaje o razlozima zbog kojih vozač nije sposoban sigurno
upravljati vozilom. Naime, zakon ne propisuje popis dijagnoza ni
stanja koji bi potpadali pod obvezu prijavljivanja. Osim toga,
liječnici nemaju ni službenih informacija ima li pojedini
pacijent vozačku dozvolu, niti je pacijent to dužan prijaviti
liječniku – komentirao je dr. Krešimir Luetić,
predsjednik Hrvatske liječničke komore.
Važna je terapija
– Sramota je što se sve radi na temelju incidenta koji je
prouzrokovala osoba koja niz godina zloupotrebljava psihoaktivne
supstancije i da na osnovi tog slučaja sada moraju patiti cijele
populacije pacijenata za koje se – ako pogledamo službene
statistike od osamostaljenja Hrvatske – nesreće ovakvog tipa, tj.
incidenti s ljudskim žrtvama, mogu brojiti u promilima. Mi smo u
Hrvatskoj apsolutno pobrkali lončiće po pitanju ljudskih prava
pacijenata. Ta su prava nagažena čizmom, jer se ovo ne smije
raditi u ovoj mjeri – ogorčen je psihijatar dr. Herman
Vukušić, dodajući kako u medicini postoje jasne
kategorije koje su to dijagnoze kojima je kontraindicirana vožnja
automobilom.
– Velika većina njih nije psihijatrijska: to su ljudi sa srčanim
problemima, s nekim kroničnim bolestima koje zahtijevaju terapiju
koja može dovesti do kroničnog umora za volanom itd. Bilo koja
duševna dijagnoza ne znači automatski da je čovjek opasnost za
volanom. To su stanja pod terapijom, terapija služi da čovjeku
bude bolje i ako on kontinuirano uzima terapiju i redovno se
liječi zašto bi bio opasnost? Koliko nam se takvih slučajeva
dogodilo u 25 godina? Najlakše je napadati pacijente. Na žalost,
ova priča prelomit će se na svih osobama s duševnim poremećajima
i tegobama koji mogu biti i prolazne prirode. Ponavljam, dečko
nije skrivio nesreću zbog (ne)uzimanja terapije, nego zato što je
u tom trenutku bio na psihoaktivnim supstancijama – zaključio je
dr. Vukušić.