
- Art haustor je ideja koja se rodila prošle godine. Namjera je da umjetnici iz našeg, pa i šireg područja, bili oni akademski obrazovani ili samouki, imaju mjesto na kojem mogu izložiti svoja djela - kaže Tea
Svako je dijete umjetnik. Problem je kako očuvati umjetnika jednom kad dijete naraste, zapisao je Pablo Picasso.
Tea Mesarić, majka petogodišnjaka (dakle majka umjetnika) prije dvije je godine sama pobudila umjetnost u sebi. Počela je s izradom nakita, a onda je osjetila potrebu za nečim većim, dugotrajnijim, nečim što će joj ‘duže okupirati um’. Svemir i njegova prostranstva motivi su koji prožimaju Teine radove, u njima je pronašla ‘neopisiv mir’.
– Nebule (svemirske maglice po fotografijama) razbijam svakakvim siluetama, kako mi je po volji – govori ova mlada umjetnica kojoj je stan u kojem živi sa svojim sinom ujedno i atelje.
– Svoje radove izlagala sam samostalno i skupno. Nije baš bajna situacija i nema previše mogućnosti za samouke autore da pokažu svoje radove – ukazala je na problem ova mlada umjetnica.
Teu Mesarić mnogi su primijetili na Porcijunkulovu na kojem je s prijateljicama od jednog haustora na kraju ulice stvorila Art haustor, a od drva, Drvo poezije.
Ovogodišnji Art haustor podržali su umjetnici iz različitih područja: obrt Bajka i Namaste Art iz Nedelišća, Tot Kaša ART iz Palovca, Lesica Kreatif iz Pribislavca, Little fimo things iz Đurđevca, keramika Nede Madjar i Beton art Lumas iz Beretinca koji je predstavio svoje betonske skulpture.

– Ovogodišnji Art haustor, kao i prošli, pokazao je da publiku interesira ovakav koncept, ali i umjetnost načelno. Održali smo dvije besplatne radionice za klince. Drago nam je bilo vidjeti kako pogledi prate zidove, prste koji pokazuju na neku određenu sliku. Pokretanjem diskusije širila se umjetnost među publikom. To znači da smo postigli primarni cilj – govori nam Tea i upozorava na nedostatak prostora za izlaganje u Međimurju.
– Akademici još mogu ukrasiti zidove dok amateri nemaju tu mogućnost – kaže.
No Tea nije samo prepoznala problem, ova mlada međimurska
slikarica nastoji ga i riješiti. Art haustor na Porcijunkulovu
samo je privremeno rješenje. Iako još nije oformljena, u Teinoj
se glavi stvara ideja ‘koja bi pomogla svim umjetnicima, bez
obzira na umjetnički izražaj ili diplomu’.

Iako opravdana, sumnja ne mora ostati trajna. Možda ih je manje,
ali mladih umjetnika u Međimurju ima. Mnogi nisu dopustili da
odrastanjem ostanu bez umjetnika u sebi. Nagradimo tu hrabrost i
ustrajnost – pomozimo pronaći prostor u kojem će mladi umjetnici
moći izložiti ono što su stvarali. Umjetnost stvara dijalog. Ta
nema li ljepšeg načina da mladi kroz umjetnost nauče
komunicirati?
