U slučaju pronalaska neke od vrsta navedenih u tekstu, odmah prijavite stručnjacima. Djelatnici Međimurske prirode izaći će na teren i utvrditi o kojoj se vrsti radi.
Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja Europe u kojoj obitavaju
gotovo sve europske vrste deseteronožnih slatkovodnih rakova iz
porodice Astacidae, kojoj pripada riječni ili plemeniti rak,
poznati kao Astacus astacus, potočni ili rak kamenjar, bjelonogi
ili primorski rak te uskoškari rak, pri čemu su prve tri vrste
zakonom zaštićene na međunarodnoj razini.
Uz četiri autohtone vrste, slatkovodne ekosustave ugrožavaju i
tri invazivne vrste – bodljobradi rak, signalni rak i
mramorni rak. Sve tri vrste podrijetlom su iz Amerike i
predstavljaju prijetnju prvenstveno zavičajnim vrstama rakova
zbog kompeticije za hranu i stanište, većeg fekunditeta, bržeg
postizanja spolne zrelosti i kao potencijalni prenositelji
bolesti račje kuge koja je jedan od glavnih uzroka izumiranja
zavičajnih rakova diljem Europe.
Invazivne vrste
Bodljobradi rak prva je invazivna vrsta raka zabilježena u
Hrvatskoj. Nakon što je 2003. godine pronađen u Dunavu, počeo se
širiti prema rijeci Dravi i Savi ugrožavajući tako autohtone
vrste riječni i uskoškari rak, koje prirodno dolaze u vodotocima
crnomorskog slijeva u istočnom dijelu Hrvatske.
– Signalni rak lako je prepoznatljiv je po plavo-bijelom
obojenju na kliještima i najraširenija je alohtona vrsta raka.
Godine 2008. zabilježen je u rijeci Muri u Međimurju kao prvi
nalaz ove vrste na prostoru Hrvatske, a kako zauzima istu
ekološku nišu kao i riječni rak, uzrokuje drastično smanjenje
njegovih populacija – poručuju iz Međimurske prirode.
To su potvrdila i brojna istraživanja koja su znanstvenici
proveli u rijeci Muri i Dravi u kojima od tada nije
pronađena ni jedna jedinka autohtone vrste raka. Osim toga,
signalni rak okupirao je i rijeku Koranu gdje također sve više
istiskuje čak tri autohtone vrste rakova.
– Zbog velike brzine nizvodnog širenja signalnog raka u rijeci
Muri, nije čudno što se već proširio gotovo cijelom rijekom
Dravom, a autohtona vrsta riječni rak iz tog je razloga prisutna
samo u izoliranim šljunčarama – kažu.
Posljednji je pronađen mramorni rak i to nedavne 2013. godine na
području umjetnog jezera Šoderica blizu Koprivnice. Ovu vrstu
odlikuje rijetka sposobnost stvaranja potomaka tzv.
partenogenezom ili kloniranjem, što znači da je samo jedna ženka
dovoljna za stvaranje nove populacije.
– Ta mu osobina daje veliku prednost u invaziji novih staništa, a
zbog blizine rijeke Drave smatra se da je mramorni rak ušao i u
vodotoke dravskog sliva – zabrinuti su u Međimurskoj prirodi.
Kartiranje
– Jednom unesene, invazivne vrste nemoguće je ukloniti iz
ekosustava, a ulov vršama za sada se pokazao kao najbolji način
za regulaciju populacija invazivnih vrsta rakova u Hrvatskoj –
upozoravaju iz Međimurske prirode.
Stoga će stručnjaci i na nacionalnoj razini tijekom ove i
sljedeće godine prikupljati podaci o rasprostranjenosti
invazivnih stranih vrsta rakova (kartiranje) kako bi izradili
primjereni programi praćenja (monitoringa) za najmanje dvije
invazivne vrste slatkovodnih deseteronožnih rakova.
U slučaju pronalaska neke od navedenih vrsta, ispunite dojavni
online obrazac Međimurske
prirode.
Djelatnici Međimurske prirode izaći će na teren i utvrditi o
kojoj se vrsti radi.