Biti vjernik-katolik, pozdravljati s hvaljen Isus i Marija, redovito ići u crkvu, lagati, varati ljude i državu - ne ide u istu rečenicu
U prirodi odgoj započinje u gnijezdu, leglu, jazbini, brlogu…
Odgoj djeteta započinje, u roditeljskom domu, danom njegova
rođenja. Otud sve počinje i polazi. U to krhko, nježno i nejako
ljudsko biće, od najranije njegove dobi, najčešće silom,
ucjepljuje se štošta toga, a sve što se silom čini, na duši
djeteta ostavlja biljeg za cio njegov život.
Da je srama…, odgajali bismo
humanije…
Judokršćanski moral, piše u knjigama, sadrži i neka
moralna načela čija su izvorišta u Starom i Novom zavjetu, dok
izvorište ćudorednih normi kršćanstvo nalazi u
Evanđelju koje je svaki kršćanin dužan provoditi.
Da je srama… promicatelji ćudoređa bili bi
ćudoredniji…
Dakle, o moralu je riječ.
O ljudskome moralu.
Naime, moral je čovjekovo shvaćanje dobra i zla…, čovjekov
odnos i ponašanje među ljudima… No, Božji vrt, ovakav
kakav je danas, vrvi moralima svake fele, gotovo pa ih je
nemoguće sve pobrojati…
Da je srama tuđe ne bismo dirali…
Jer, ljudska svijest o vlastitoj dužnosti, o poštenom odnosu
prema svom zvanju, prema svojim zadacima jest profesionalni
moral. U njemu pak vlada visok pritisak s niskim
udarcima(udarcima ispod
pojasa), meteorolozi bi rekli,
anticiklone i ciklone. A, kad hladna fronta duboko prodre u
toplije područje pate
tek ‘meteopati’, jer
promjena ‘klime’ hulje baš i
ne dira…
Da je srama… i hulje bi patile…
Političkom i inom moći, križajući se pred
svakim križnim drevom, hulja
zavarava javnost, a istovremeno, za leđima te iste javnosti,
mažnjava neku nekretninu, šipražje, što li
već. No, važno je mažnjavati.
A institucije…?
Da je srama… radile bi svoj posao…
Društvenopolitički trenutak upravo pogoduje ovako pronicljivim
huljama, jer znaju kada i kako oplemeniti kapital. Hvaljene i od
društva priznate, hulje, gordo kroče Lijepom našom.
Da je srama…,ne bi se gordo držali…
Započela je trka i za “Pantovčak
brijeg.” Započela, kako trci takvog
ranga i dolikuje. Veselo.
Prvi je potegao pjesmom: “Ne dirajte mi
ravnicu.“ Drugi
je pak došao – s
karakterom. Taj drugi, čini se, nit’ će
pjevat’, nit’ će propjevati.
Prva dama Lijepe naše, općepoznato je, zna
zapovijedati…, al’ i pjevati. Na vojnim hodočašćima…
Radosna vijest jest da, u trenucima osame, pomirena sama sa
sobom, sa svojim mislima, često zapjeva
o Isusu. Kaže, draga joj je ona
– Krist na žalu. A,
“tko pjeva, zlo ne misli.”
No, ako drži do
digniteta institucije i dužnosti koju upravo obnaša, možda, ne bi
trebala pjevati. Javno. Kao, onomad, zagrljena s ljudima u
odorama… Na hodočašću…
Po pravilima organizatora, maratonci “Pantovčak
brijega” su domaći ljudi. Rizik jest velik,
al’ tko ne riskira ni ne profitira. Bit će naporno i
žestoko. Pa, tko voli nek’ izvoli. Slobodno mu poniranje
– do Britanca.
Prijave su u tijeku. Kandidata je poprilično… No, pitanje je,
tko će posustati, tko odustati, zbog grčeva u
listovima, il’ zbog sipnje u grudima lipsati, tko će zapjevati,
tko li propjevati…
U ovako napornoj disciplini unaprijed se ne zna
pobjednik. Valjda? I organizatori su samo
ljudi. Od krvi i mesa.
Gadan je osjećaj čuti , onaj zlokobni huk s tribine il’ iz VIP
lože, kad vodećem pred ciljem
viču luuzeruu, želeći
ga zbuniti da bi onaj iza njega pretekao ga za prsa.
Da je srama… navijali bi fer…
——————————————————————————————
U rukama mi isječak novina… iz vremena kad je, sad već
blagopokojni kardinal Kuharić “(…) vodeći se
načelima istine”, svoju Zagrebačku
nadbiskupiju povjerio u ruke nadbiskupa
Josipa…, današnjeg kardinala Josipa
Bozanića.
Očima svojim ne vjerujem što čitam. Po preuzimanju dužnosti
onovremeni nadbiskup J. B. kaže. Citiram tek naslov u
novinama: “(…) Ne tražite da se Crkva bavi
politikom(…)!” –Ostalo je povijest…
——————————————————————————————
“Riba smrdi od glave, a čisti od
repa”, a u Hrvatskoj fest
zaudara. Iako do grla umočen u bezakonje, hulja će se
prvo pozvati na narod…
E, da je srama bilo bi i
stida!