ONA JE TU KAD ZATREBA Iza pozornice vatrogasnog natjecanja spremna je bila Alenka Novak

Bilo je to natjecanje koje traži zdravstveni stručni nadzor. VZ Međimurske županije za pomoć se obratila GDCK Čakovec, odnosno njegovoj ikoni Alenki Novak (62) iz Pribislavca.

Priča običajna. Neko veće međimursko natjecanje bilo kojeg karaktera iz prikrajka stručnim očima motri žena odjevena u bijelu ili crvenu majicu i bijele hlače. Kraj nje crvena torba prepuna lijekova, zavoja i drugih medicinskih pomagala. Na torbi i njezinoj odori znak Crvenog križa.

Ponosno ga više desetljeća nosi Alenka Novak iz Pribislavca o kojoj bi svaka riječ, kada je humanost u pitanju bila suvišna. Unatoč tome, ipak je spominjemo. Spominjemo jer smo je vidjeli prilično zaposlenu na prošlotjednom Županijskom natjecanju vatrogasca seniora Vatrogasne zajednice Međimurske županije. Alenka će ga opisati riječima: 

– Moram napomenuti da su te subote 6. srpnja  vremenski uvjeti bili teški, vrućina, sparina, dehidracije… Pošto se tu i bile i starije dobne skupine, a svi su htjeli doprinijeti što boljim rezultatima za svoju ekipu pa su se malo i preforsirali, tak je to… – kaže i dodaje kako je nažalost sve to doprinijelo neželjenom, no sve je ona uspjela staviti pod svoj stručni nadzor.

– Osim toga treba i malo kondicije i treninga. Vjerujem da se sada svi povrijeđeni oporavljaju i već misle na nova natjecanja i druženja. Sretno svima! – poručila je.
Toga dana Alenka je još stigla i u Malu Suboticu, Općinsku utrku. Doduše malo je kasnila, no imala je tu svoje vrijedne sljedbenice.

Ako je već ovog vikenda vidite na nekoj većoj ‘masovki’ i njen ste učesnik – budite sigurni, a ne daj Bože da vam se nešto dogodi, rane će vam prva sanirati Alenka i njezini vrijedni nasljednici koji od nje uče, a već su i puno toga naučili. Konačno, ona je po struci viša medicinska sestra u mirovini.

Ne čudi stoga što je prepoznata u Međimurskoj županiji koja ju je prije dvije godine nagradila najvećom nagradom – Nagradom Zrinski  za životno djelo koju je opisala riječima:

‘Nakon ranog umirovljenja ostala sam s viškom snage i velikom željom za pomaganjem. Htjela sam znanje koje sam skupila s godinama rada u bolnici iskoristiti i primijeniti u praksi. Pomaganje drugima mi je u krvi, kao da imam u sebi nešto što me pokreće i ne da mi da stanem.’ Zato je možda i danas negdje u pokretu…