ZLATNA MISA Velečasni Franjo Šprajc iz Svetog Juraja na Bregu proslavio 50 godina svećenstva

Svoju svećeničku službu kao misionar obavljao je u Francuskoj i Kanadi

U nedjelju, 7. srpnja 2019.  župnoj crkvi Sveti Juraj na Bregu svoju zlatnu misu je proslavio domaći sin vlč. Franjo Šprajc. Misu su suslavlili mons. Antun Perčić, mons. Leonard Logožar, preč. Ivan Kozjak i domaći župnik vlč. Ivica Puškadija, a misi su uz mnogobrojne vjernike iz raznih mjesta nazočili i zlatomisnici vlč. Josip Janković i vlč. Dragutin Joč. 

Zlatomisnik Šprajc s velikom je radošću predvodio euharistiju, zahvalan Bogu na svemu što je prošao na svom 50-godišnjem svećeničkom putu. U svojoj homiliji generalni vikar mons. Antun Perčić ukratko je opisao put zlatomisnika, istaknuvši kako su svećenici pokaznice jer nas usmjeravaju prema Bogu i šire Evanđelje po cijelom svijetu kao što je i vlč. Šprajc, obavljajući svećeničku službu i izvan domovine, u Francuskoj i u Kanadi, nikada se nije predao, već je ustrajao u vjeri i slijedio Isusa Krista.

Zlatomisnik je zahvalio svima koji su ga podržali u svećeničkoj službi – od obitelji i rodbine do svećenika koji su mu pomagali dok je obavljao svećeničku službu, a gdje god je bio, stekao je i mnogo prijatelja koje mu je Bog poslao.

Dirljive su bile riječi njegovog nećaka Josipa  Mesarića koji je u ime cijele obitelji evocirao slavljenikov životni i svećenički  put. Iz pročitanih riječi izdvajamo: ‘Poštovani velečasni Franjo! Lijep lipanjski dan davne 1969 godine, kad ste zaređeni za svećenika, kao da je tu. Dobrodošli u rodni kraj iz daleke Kanade, gdje ste mnogo godina vršili službu Božju. U vas su uprti naši pogledi, vama upućujemo najljepše želje i molitve svih nas, koji smo potrebni Vaših riječi utjehe i vjere u vječni život.”, istaknuo je, a potom se obratio ostalima:

“Danas slavimo 50. godišnjicu mlade mise, dragog nam velečasnog Franje, rođenog 1943. godine Štefaniji i Martinu Šprajc, na prekrasnom međimurskom brežuljku. Kao većina tadašnje djece Franjo je živio na selu, gdje život nije bio lak. Bile su to nemirne godine, kada je bilo potrebno puno umijeća za stjecanje dobara za svakodnevni život. I unatoč tome, djeca su bila sretna sa onim što su imala. Nije bilo velikih razlika, pa su se sva djeca igrala u kućnim dvorištima a ponekad i pomagala roditeljima na polju”, rekao je, a  slavljenika je na mladost podsjetio riječima:

“Dragi Franjo, vi ste imali uzorne i skromne roditelje, koji su vam dali sve što su imali. Tu želim istaknuti lijepi odgoj i ljubav do vas i naše vjere. Vi ste to lijepo prihvatili i bili, uzoran učenik te dobar brat sestri Katarini i Franciski. Pješice ste hodali u školu, tek kad ste odrasli, ste dobili bicikl, s kojim ste putovali do škole u Čakovcu. Uvijek ste se isticali kao dobar prijatelj svima, koji su vašu  pomoć željeli, zato ste bili rado viđeni u društvu. Kao da ste već tada znali, da je lakše pomoć nuditi nego primati!

Po završeni srednji školi na Šalati, ste se upisali na Kaptol, gdje ste završili filozofiju i teologiju. U lipnju 1969 godine zaređeni ste za svećenika u Zagrebačkoj katedrali. Vaše posvećenje uz moto “Tvoj sveti duh mi ne uzmi”, najljepša  je smjernica za naviještanje radosne vijesti. Kako lijepa, skromna i vječna želja, kojoj  ste  slijedili punih 50 godina, moleći za vaše vjernike i za sve nas!”, završio je ponosno.

Tada se vratio 50 godina unatrag kazavši: “Dragi vujček, još uvijek mnogi među nama pamtimo 6. srpanj 1969. godine, kad ste imali Mladu misu u našoj crkvi u Sv. Juraju na Bregu.”, rekao je i opisao njegov svećenički put.

“Kao mlad svećenik nadahnut svetim duhom, ste počeli vršiti službu božju kao kapelan u Bjelovaru. Već nakon jedne godine povjerena vam je župa u Ruševu, gdje ste naviještali radosnu vijest dvije godine. Vaš predan rad, susreti s ljudima i svećenicima doprinio je tome, da su vas u biskupski konferenciji prepoznali kao čovjeka, koji široj zajednici može i želi dati nešto više. Zato vam je biskupska konferencija 1973. godine povjerila službu misionara u Francuskoj.

Svojim pristankom ste ponovno dokazali, da želite služiti drugima te ujedno pokazali, da je svećeništvo nešto, što se može istinski živjeti, što čovjeka može ispunjavati i radovati.1977. godine krenuli ste novim izazovima u susret, na drugi kontinent u daleku Kanadu. Otišli ste na hrvatsku župu Sv. Križa u Hamilton. Tamo ste obavljali službu Božju punih 16 godina, a mi smo uvijek sa veseljem očekivali vaš dolazak u domovinu. 

Uvijek ste dolazili puni pozitivne energije, ispunjeni novim iskustvima, koje ste rado podijelili s nama! Uz svoj rad uvijek ste se bavili športom, skijanjem i plivanjem, tako smo uvijek mislili, da godine na vama ne ostavljaju nikakvog traga. Kad ste 1993. godine preuzeli kanadsku župu ST. Patrick´s Cambridge Ontario ponovno je potvrđeno, kako je važno, da je pravi čovjek na pravom mjestu. Najvažnije je naviještati Radosnu vijest svima, koji je žele čuti. Vi ste naviještali riječ Božju kanadskim doseljenicima kao što su, Hrvati, Filipinci, Portugalci, Vijetnamci i mnogi drugi. Naviještali ste Radosnu vijest svima, ma od kuda oni bili!”

I tada riječi čestitki: “Poštovani velečasni Franjo! Dozvolite mi da vam najiskrenije čestitam, u ime svih prisutnih i u svoje osobno ime, za vaših 50 godina svjedočenja vjere od Hrvatske, Francuske i daleke Kanade. Vaša je vjera jača od svih granica i predrasuda, vi slijedite putu koji vam je namijenjen, s krunicom u ruci! Vaša mladomisnička želja ‘Tvoj sveti duh mi ne uzmi” se ostvarila! Životno poslanstvo ste izvršili na najljepši mogući način, služeći vjernicima mnogih nacionalnosti. To je najljepši primjer naviještanja Radosne vijesti!”.

Nakon mise vlč. Josip Janković pročitao je svoju prigodnu čestitku u stihovima, a potom je župnik Ivica Puškadija prenio čestitku varaždinskog biskupa mons. Josipa Mrzljaka i darovao zlatomisniku sliku Majke Božje Lauretanske, maketu crkve i spomen-medalju Nikole Zrinskog Sigetskog i pročitao što je u spomenici povodom mlade mise vlč. Šprajca 6. srpnja 1969. godine napisao tadašnji župnik Mirko Gojnik. 

Velečasni sutra?

Do sada je živio i radio u Hamiltonu, a prošli tjedan se prijavio u Svećenički dom u Varaždinu gdje će biti njegovo trajno  prebivalište pošto je službeno umirovljen. Međutim, on se kroz 2 tjedna vraća ipak natrag u Hamilton gdje će još uvijek malo pomagati u službi svećeništva jer tamo nedostaju svećenici pa će tako živjeti malo tu, malo tamo dok bude u mogućnosti putovati, ali pokopani jednog dana želi biti doma u Svetom Jurju gdje već ima rezervirano grobno mjesto i spomenik uz svoje pokojne roditelje.

Ponos sadašnjeg župnika vlč. Puškadije

Vlč. Ivici Puškadiji idući se mjesec navršava puno desetljeća otkako je u Božjoj službi u ovom prekrasnom dijelu Međimurja. Posebno ističe kako je kroz tih deset godina u ovdašnjoj crkvi ‘ugostio’ čak četiri zlatomisnika, a dogodine će ovamo doći još jedan.
Čuli smo i jedan zanimljiv podatak. Nedjeljni slavljenik na sebi je imao istu onu misnicu (svećeničku odoru) kao i 6. srpnja 1969. godine, a tako sačuvana je samo doživjela potrebna čišćenja.