SVESTRANA ČAKOVČANKA Filipa Zubić radi s djecom s teškoćama u razvoju i uživa u plesu

Filipa je magistra socijalne pedagogije. Radi s djecom s teškoćama u razvoju, a strast prema plesu dovela ju je do mjesta voditeljice plesa u Plesnom studiju Korak

Dokumentacija u jednoj ruci, oprema za ples u drugoj – tako bi se najkraće mogla opisati Filipa Zubić, socijalna pedagoginja koja radi u Centru za odgoj i obrazovanje u Čakovcu te je ujedno voditeljica plesa u plesnom studiju Korak.

Otkrila nam je kako je uopće došlo do spajanja ove dvije ljubavi, koliko joj znači rad uz Virnu Hošnjak, ali i svakodnevno pružanje pomoći svojim učenicima.

Rješavanje problema kao nit vodilja

Filipin put u svijet socijalne pedagogije započeo je upisom Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu nakon što je završilo njezino obrazovanje u Gimnaziji Josipa Slavenskog. Upravo je u Gimnaziji osvijestila svoju strast prema psihologiji i sociologiji.

– Bila je to “ljubav na prvi pogled”. Pri odabiru studija vodila sam se intuicijom, strasti i ljubavi prema psihologiji društva i pojedinca, složenosti međuljudskih odnosa, problema u ponašanju i njihovog tretmana kao takvog – govori nam Filipa.

Tako je nakon stjecanja diplome postala magistra socijalne pedagogije, a s obzirom na traženost njezine struke, vrlo brzo se i zaposlila u Centru za odgoj i obrazovanje Čakovec kao stručnjak edukacijsko-rehabilitacijskog profila. Svatko tko je barem jednom prilikom radio s djecom s teškoćama u razvoju zna koliko je to istodobno zahtjevan, ali i ispunjujući posao.

– Moj radni dan započinje u Centru gdje radim kao voditelj produženog boravka s učenicima s teškoćama u razvoju te provodim individualni socijalno-pedagoški rad s učenicima kojima je osim teškoća u razvoju detektiran i neki oblik problema u ponašanju. Nakon toga kreće drugi dio mog dana posvećen plesnom studiju koji uključuje pripremu treninga, vođenje treninga, koreografiranje, edukaciju, probe za nastupe i slično – kaže.

Plesne cipelice obula s 4 godine

Naime, drugi dio njezina radnog dana o kojem govori vrti se oko njezine druge velike ljubavi – plesa.

– Još kao četverogodišnjakinja zavoljela sam ples. Zahvalna sam svojim roditeljima koji su to prepoznali, a najviše mami Ljiljani koja me s nepunih pet godina prijavila na Miss klinceze Međimurja gdje sam plesnom točkom osvojila prvo mjesto. To je ujedno bio i prvi doticaj s pozornicom i plesom kao takvim. Nakon toga plesom sam se nastavila baviti u čakovečkom plesnom studiju Vivona, a upisavši fakultet u Zagrebu, svoju plesnu edukaciju nastavila sam u plesnom studiju Escape – prisjeća se Filipa.

U svojim ranim plesnim danima nije mogla ni zamisliti da će danas biti voditeljica plesa rame uz rame s Virnom Hošnjak koju je nekada samo zadivljeno promatrala iz daljine. Kako nam kaže, još tijekom srednjoškolskih i fakultetskih dana ona joj je predstavljala nešto nedostižno, a danas se još uvijek naježi kada se sjeti toga i vidi gdje je danas. Iako je ponosna na svoje brojne ostvarene projekte, upravo joj je činjenica što radi s Virnom nešto što je uvijek gura naprijed. Tako je danas uz nju u plesnom studiju Korak voditeljica, koreografkinja, generalna asistentica, ali i aktivna plesačica.

Iako bi se možda vanjskom promatraču moglo činiti da socijalna pedagogija i ples nemaju mnogo zajedničkih točaka, Filipa pokazuje da itekako imaju. Upravo zato neumorno spaja i jedno i drugo.

– Srećom, Centar za odgoj i obrazovanje Čakovec mjesto je koje kako učenicima tako i djelatnicima pruža mogućnost da  svoje talente, sposobnosti i vještine koriste na razne načine. Zato i ja tako lako spajam ples i svoju stručnu ulogu. Od korištenja plesa u “terapeutske svrhe” na nastavnim satima, do pripreme plesnih točaka učenika i djelatnika za različite školske priredbe i slično – ističe.

Dakako, profesionalni put gotovo nikome ne prolazi bez izazova, no Filipa je uvjerena da smo najčešće sami sebi prepreka.

– Priroda poslova kojima se bavim sama po sebi je izazovna, dinamična i turbulentna. Svaki dan osvijestim nešto novo kako o sebi tako i o drugima. Izazovi su prisutni doslovno na svakodnevnoj bazi. Pomicanje osobnih granica, suočavanje s vlastitim nesigurnostima, strahovima i različitim drugim izazovima dio su svakodnevice. Trenutni izazov je svakako balansiranje privatnog i poslovnog, pronalaženje vremena za sebe, obitelj, prijatelje, partnera – govori nam.

Predanost i ljubav na putu do snova

No u svemu što radi na prvom je mjestu pokreće ljubav. Kako nam kaže, ljubav te gledanje vlastita napretka i ostvarenja snova potiču je da puna radnog elana i pozitive ulazi u svaki novi radni dan te pomaže mladima.

– Mnogo je toga što me čini sretnom i zadovoljnom u poslovima koji čine moju svakodnevicu i u školi i u plesnom studiju. Zajedničko što nosi i jedna i druga uloga je pomoć mladim ljudima da osvijeste i razvijaju svoje vještine, sposobnosti i talente kako bi doprinosili zajednici i okolini u kojoj žive svojim maksimalnim potencijalom, mogućnostima i talentima. To je svakako ono najbolje.

S time na umu, veseli se i svim novim planovima i mogućnostima koje će donijeti budućnost.

– Daljnji plan je plesno educiranje u zemlji i izvan zemlje. Širenje plesnog znanja koje će služiti tome da se razvijam u što kvalitetniju i uspješniju plesačicu, trenericu i koreografkinju. Ono što potajno priželjkujem je nastup u nekoj od ogromnih koncertnih dvorana ispred velikog broja ljudi. Energija velikog broja ljudi i iskustvo ogromne pozornice nešto je o čemu sanja većina onih koji se bave plesom, pa tako i ja -zaključuje svestrana Filipa Zubić.