Je li logična ona: "Od viška glava ne boli", a zbog pišljivih desetak kuna viška u kasi i belaja s inspekcijom, krčmarima se tresu gaće?
Brojevi su nam kao sudbina. A male pod zvijezdama, najviše
zaboli kad se netko, s visoka, na njih obrecne, omalovažavajuće
odmjeri, prišije nešto ružno…
Do sada su nam štošta i prišili i oduzeli, pa nema nade da nam i
u buduće neće nešto prišivati, oduzimati…
O tome bi se moglo napisati štošta. Ali kakve vajde od pisanja,
kad vam je to, kao da, recimo, pitate oca zašto noću
ljubi vam mater.
Sve od začeća pa do dva metra pod ledinom svedeni smo na broj, na
brojanje, prebrojavanje, odbrojavanje…
Priznanja primaju malobrojni, unosni poslovi čekaju brojne
povlaštene, kao nacija smo, kažu, malobrojni, al’ za socijalu smo
– i te kako – brojni.
Iako nisu istoznačnice,
riječi: ‘više’ i ‘plus’,
te ‘manje’ i ‘minus’ ,
prate nas poput vlastite sjene. I u matematici i u politici su
neizostavne. Da i hoćemo, uteći im ne
možemo.
Politika, ona dnevna, njeni akteri i njihove
afere, sve agresivniji prodikanti milenijskih zabluda i neistina
useliše nam se i u dnevni boravak i u ložnicu.
Tko kaže da ga politika ne zanima neiskren je, jer u trgovačkim
centru kad spazi cijene hrane uhvati ga omaglica, pa od blitve,
brokule il’ glavice kupusa pričinja mu se lik nekog političara.
Možda i onog Prvog među jednakim(?)…
Njega je nemoguće uhvatiti u raskoraku.
Kaže, “organski ne podnosi
ultimatume”, pa uzde vlasti čvrsto drži u
rukama. Vedri i oblači. Bira i postavlja ministre. Brani ih od,
navodnih, afera. Rijetko kad nekog ministra zamjenjuje drugim.
Alfa i omega je svekolikog političkog i inog ugleda Republike
Hrvatske u EU.
Tko misli da nije tako, (među jurišnicima na brdo
Pantovčak nađe se i takvih), misli da iz
prikrajka netko drugi drži kajase klimave nam kočije.
Nezanemariv doprinos je i vladinog partnera. Onog koalicijskog.
Onog koji je poljuljanoj Vladi omogućio legitimitet da
vlada. Potom se proslavio izjavom: “Andrej i ja
smo garancija”
Netko je javno upitao – “(…)čega, čega ste vi
garancija?”
Prvom među jednakim(?)zavide što mu ne mogu doskočiti, nit
ga zaskočiti. Zasad. Zavide mu na uspješnom plivanju.
U maloj bari prepunoj krokodila, koji bi, za viši položaja u
vlasti, i vlastitu mater proždrli.
Sumnjiče ga za u Bruxelles. Ondje ga, kažu, garant, čeka neka
sinekura. Nekakav ured, što li već… kao rezervni položaj.
Ako bi to bila istina, mi ćemo, poput strpljivog Joba, i dalje
jesti uvoznu lošu hranu, plaćati skuplje energente, skuplje
komunalije…
Za spas duše, ne samo ispred bolnica, molit ćemo i samog
Višnjega (to je u njegovoj
ingerenciji) neka ubrza, dva milenija očekivan, Isusov
drugi dolazak. Neka već jednom siđe među svoje, neka ohrabri
svoje malene da istrpe i ovu sveopću grabež. U još preostalom
vremenu… Do spasenja.
Koliko smo pravedni, skromni, koliko ponizni, samo On zna.
Zapravo, mi o sebi volimo misliti da smo vrijedni Njegove
milosti.
Dok ozarenih lica čekamo Isusov drugi dolazak, u vrhu EU-a smo po
skupoći hrane. I uređenije zemlje od naše gledaju nam u leđa.
Mi se time ne hvalimo, jer skromnost i poniznost nadaleko su
poznate naše odlike. Oholost kod nas ne prebiva.
Naši političari ‘hit’ su
EU. Jednu ministricu su već bezecirali, a mjerkaju još
neke. Ako odvedu još kojeg kapitalca, parafrazirat ćemo Čolinu
pjesmu: “Ako ih odvedu (…) svijet će da se
sruši(…).”
No, ne strahujmo. Svijet se neće srušiti, pa ni zbog naših
političara, jer u knjigama piše, za odlazeće se nađe zamjena. A
kandidata je k’ o u priči.
Pretendenti na brdo Pantovčak su pomno slušali vijesti iz
bruxelleskih kuloara i u niskom startu čekali…
Možda je i sam Višnji u svemu imao svoje prste da baš ispadne
ovako dobro za nas. I nakon bruxelleskih bura, Scila i Haribda
nastavit ćemo živjeti. Ako nizašto drugo, zbog demografije i
očuvanja nacije.
Prvom, među jednakim(?) spočitavaju da zbog bruxelleskih sinekura
ne žuri s reformama, a na afere, odanih mu ministara, tek,
odmahne rukom, jer, kaže, da sluša medije, tko bi uopće vladao
zemljom?
Ovako uspješno.
Upravljati zemljom mogu tek rijetko sposobni, poneki podobni,
časni i moralni – a ako je ikako moguće – i nepotkupljivi ljudi.
Izabrani čelnici EU-a su na odmoru – novinari isto.
A mi?
Mi ćemo i dalje nagađati što bi bilo da su
političku kremu s Markova trga pozvali u Bruxelles…. To bi tek
bilo…
Novinarska nagađanja o nekim našim kandidatima u Bruxellesu bila
su i ostala bez osnove, a opet, imena koja su u bruxelleskim
previranjima bila u ‘igri’, naš
nedavni strah i nije bio bezrazložan.