FOTO Vrtno carstvo: Čaroban obiteljski vrt Tije, Davorina i Mije Mance osvojit će vas na prvu

- Pokušavamo stvoriti i svojevrsnu sigurnu gradsku oazu i za ptice, kukce i pčelice kojima smo izradili i popularni hotel kojeg su prihvatile i nastanile - kaže Čakovčanka Tija Mance koja usred urbanoga dijela grada ima vrt, kako bi rekli, za 'oglede', poglede, užitak i učenje

– 2005. godine doselili smo u kuću moje bake i djeda u čakovečku Ulicu A. Schultissa 2 i zatekli zapušten vrt – započela je priču o nastanku čarobnog i bajkovitog obiteljskog vrta Čakovčanka Tija Mance. Rekla je kako im se to nije nimalo dopalo i kako nisu željeli živjeti u takvom okruženju te su krenuli u njegovu rekonstrukciju.

– Izvadili smo apsolutno sve, osim višnje i hibiskusa – kaže i dodaje: – Počela sam sramežljivo uređivati vrt, jer ipak sam cijeli život do tada živjela u zgradama i jedini doticaj sa vrtlarstvom mi je bio uzgoj kućnog cvijeća. Početna zamisao je bila travnjak, jer kakvo je to dvorište bez trave i obaveznog drndanja kosilice u subotu ujutro i gredica uz rub staze prema kući širine 30 cm, doslovno mjerena školskim ravnalom moje Mije, zasađena većinom ljetnicama-  pojašnjava i navodi inspiraciju, a to su bile  BBC-ove emisije o vrtlarstvu i zapravo cijelom filozofijom o vrtlarstvu, zaštiti i očuvanju biljaka u Velikoj Britaniji.

Spomenula je veliki utjecaj Monty Dona i Alana Titchmarsha te je krenula u izučavanje i promišljanje svijeta o biljkama.

– Saznala sam da postoje biljke koje cvatu u određene mjesece i da je vrt moguće postaviti tako da kroz godinu uvijek nešto cvate. Saznala sam isto tako da postoje trajnice, biljke koje traju godinama. Trajnice su u startu skuplja investicija, međutim dugoročno puno jeftinija od sezonskog cvijeća koje treba više puta na godinu kupovati i saditi – kaže poučno i nastavlja:

– Prva trajnica u koju sam se zaljubila bio je Helleborus ili kukurijek, on cvate prvi, još prije visibaba i odlučila sam ga nabaviti. Kako je u to doba kod nas bilo teško nabaviti te pojedine biljke naletjela sam na internetu na rasadnik Decora iz Buzeta koji su slali poštom i nabavila svoje prve Helleboruse. Druga ili podjednako važna biljka koju sam dobila od susjede Marije Micike Magić je Heuchera ili Koraljna zvončika.

Kasnije sam spoznala da postoje mnogi kultivari te biljke pa sam počela stvarati i vlastitu kolekciju i sad ih posjedujem dvadesetak vrsta – kaže i nastavlja s ponosom.

– 2007. godine ulazim u svijet cvjetnih foruma i upoznajem moju Guruicu Anđelku Vidmar iz Zagreba, većini poznatijoj pod kodnim imenom Baka Bea, ženu koja me mnogočemu naučila i otvorila vrata u divan svijet trajnica. Uz nju, čitajući njezine članke, posjećujući je, družeći se  njome, naučila sam puno toga i postala ‘trajničarkom’. Nešto kasnije u moj život ušla je i Zana Stowell.

Ona me uvela u svijet britanskih vrtova čiji sam veliki obožavatelj. Nakon toga kreće širenje gredica i travnjak se sve više i više smanjuje, a kolekcija biljaka postaje sve veća. Naravno uz mnoge pokušaje i promašaje, jer nisu sve biljke za svako područje i svaku vrstu tla. Neke biljke sam jako željela međutim jednostavno nije bilo mjesta za njih-ispričala je te dodala kako je 2016. godine napravljena  kompletna rekonstrukcija vrta, pa se tako na samo 80 m2 prostora u njihovom malom gradskom vrtu nalaze dvije sunčano-polusjenovite gredice, malo jezerce, sjenovita gredica sa šumskim dijelom, kutak s klupicom i fontanom, gredice za povrće i terasa za sjedenje i druženja.

U cvjetnim gredicama imaju dvadesetak vrsta Heuchera, petnaest vrsta Helleborusa, Lupinuse, Digitalise, Achillee, Rudbeckie, Aquilegie, Irise, Hoste, Paeonie i mnoge druge cvijetnice. Grmovi su Jorgovani, Jasmin, Deutzia, a od drveća Salix hakuro nishiki Flamingo i Acer palmatum.

– Uzgajam i voće pa imamo jabuku, višnju, lozu sorte Kvinton čije reznice sam dobila od Marijana Belčića i nakon druge sezone rodna je poprilično, ribizle, kumkvat i grejp u teglama. Od povrća ove godine posadila sam rajčice, krastavce, paprike, tikvice, blitvu, špinat i zelenu salatu, a tu je i hrpa raznog začinskog bilja. Puno toga smo smjestili na malom prostoru i trudimo se da vrt izgleda što skladnije – opisala je vrtno carstvo.

Kaže kako je često znatiželjnici često pitaju da li mi vrt oduzima mnogo vremena? Ona im odgovara: – Osim sezonskih poslova, ne previše, jer vrt je rađen za užitak, a ne za posao. Uređujemo ga i skupljamo ideje, sitnice, detalje zajedno moj suprug Davorin koji je zaslužan i za mnoge obavljene fizičke poslove i ja uz pomoć naše kćeri Mije. Pokušavamo stvoriti i svojevrsnu sigurnu gradsku oazu i za ptice, kukce i pčelice kojima smo izradili i popularni hotel kojeg su prihvatile i nastanile.

Sjećam se veselja kad smo u našem vrtu prvi put ugledali prvog leptira, a sad uživamo kad u našoj nazočnosti slijeću na jezerce ili fontanu grlice, vrapci, sjenice i piju vodu ili se hrane u njima pripremljenim hranilicama. Prošle godine je naše jezerce od cca 1 m3 vode bilo leglo za dvadesetak vretenaca – kaže, no dodat će s dozom skromnosti:

– Moj vrt definitivno nije završen, jer ni jedan vrt to nije. Vrt raste i sazrijeva zajedno s vlasnikom i podložan je promjenama, barem je moj takav pa eto s dolaskom malo hladnijeg vremena počinjem malu rekonstrukciju cvjetnih gredica. Vrata mog malog gradskog vrta su otvorena svakom dobronamjernom putniku, a zadnje dvije godine organiziram i Dan otvorenih vrata te ga otvaram svima. Ideju sam ukrala od Britanaca koji to prakticiraju već dugi niz godina.

Potaknuli su me prijatelji i poznanici koji su se dugo najavljivali u posjete, a htjeli su vidjeti vrt. Ovime sam ih htjela osloboditi obaveze da kad se ide u posjetu, ide se sa 20 ‘deka’ kave, bombonjerom ili flašom vina. Jednostavno sam otvorila vrata i rekla da je to dan bez takvih obaveza i mnogo njih je to i prihvatilo – poručila je uz želju:

– Voljela bih imati  staklenik i prodavati viškove iz vrta te tako ostvariti da vrt sam sebe financira. Vrtlarstvo je odlična psihoterapija, preporučila bih ga svakome – kaže za kraj svoje priče koju je ‘napisala’ svojim idejama i svojim trudom, rukama. 

Davorina i Miju, koautore posebno ističe. Supruga prije svega kao revnog foto-evidentičara čije fotografije donosimo u nastavku.