Završna svečanost predškolaca Dječjeg vrtića Cipelica održana je pod motom "Čistoća je pola ljubavi, druga polovica je šarm" u prepunoj dvorani CZK-a
U čakovečkom hramu kulture se danas tražilo sjedalo
više za mame, tate, bake, djedove, braću, tete ujne, ujake,
strine i stričeve i sve one koji su na bilo koji način vezani uz
mališane Dječjeg vrtića Cipelica koji su se danas impozantnom
kolažnom priredbom oprostili od okruženja koje im je trasiralo
prve odgojno obrazovne ciljeve u njihovom daljnjem životu.
– To je 120 školskih obveznika koji kreću u novu školsku
godinu – istaknula je ravnateljica DV Cipelica Gordana
Šoltić Siladi izrazivši radost tradicije što su djeca
ispričala jednu svoju priču, onakvu kakvu samo oni znaju, kroz
ples, pjesmu i igru. To su djeca koja su dugi niz godina bili
njihovi polaznici, gotovo cijelo rano djetinjstvo. Danas su u tom
hramu kulture, osim emocionalnih toplih trenutaka, vibrirali i
oni sretni.
– Sretni smo što imamo priliku i čast ispratiti ih iz našeg
vrtića! – rekla nam je ravnateljica. Kada je došla za
govornicu čakovečkog hrama kulture govorila je rječnikom koji
cakli oči, a u njezinom se glasu osjećao drhtaj. Iskoristila je
prigodu da se zahvali svima koji su utkali sebe na bilo koji
način u niti bezbrižnog odrastanja, a riječi zahvale uputila je
uz Grad Čakovec i VMO Mačkovec i Šandorovec gdje djeluju njihovi
područni odjeli iz kojih su djeca došla u međimursku metropolu.
Riječi zahvale je uputila roditeljima za suradnju, a pogotovo za
to što su im poklonili povjerenje da rade s njihovom djecom, da
ih vode putem odrastanja stvarajući od njih sigurne i bezbrižne
mališane koje je zamolila da ostanu jednako dobri kao i do sada,
da se međusobno pomažu, a nadasve pomažu na novim životnim
stazama i izazovima…
Obećala je kako će oni i dalje biti topli livadni vjetar njihovog
života. Njezinim se riječima pridružio Mario
Medved, dogradonačelnik Grada Čakovca, ukazavši na
važnost predškolskog odgoja i obrazovanja. A tada je zamolio
nazočne za pljesak onima koji su bili iza spuštenog zastora
pozornice. Kada se on podignuo taj je pljesak postao još jači,
topliji i iskreniji.
Svemu tome je prethodio njihov mimohod, uz pratnju svojih ‘teta’
glavnom gradskom ulicom, a na tom su ih putu pratile male
Čakovečke mažoretkinje i Gradski puhački orkestar te špalir
njihovih najbližih.
Impozantno! Sretno vam, ‘prvostupnici’!