Jedina u Hrvatskoj položila je europski ispit iz endokrinologije i dijabetesa, s visokim postotkom od 94 posto, koji joj omogućava da radi u bilo kojem gradu ili državi EU
Prim. dr. sc. Marina Gradišer, specijalist interne medicine, uži specijalist endokrinologije i dijabetesa, u čakovečkoj bolnici gradi karijeru vrijednu divljenja. Svoje stručno znanje nadopunjuje usavršavanjima diljem svijeta, redovito objavljuje publikacije u znanstvenim časopisima, stručni je recenzent u više njih te sudjeluje na domaćim i međunarodnim skupovima.
Neko je vrijeme radila i kao vanjska suradnica u Srednjoj školi Čakovec. Prije četiri godine izabrana je i u zvanje znanstvenog suradnika iz područja biomedicine i zdravstva-polje kliničke medicinske znanosti na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, a listi uspjeha pridružila se i titula primarijusa.
Sve su ovo vrlo impresivna postignuća, no to ni ne čudi kada su uzmu u obzir rezultati koje je već ostvarivala tijekom svog školovanja u čakovečkoj Gimnaziji.
– Već sam tada ostvarila iznimne rezultate na natjecanjima iz biologije, tako da je odabir medicine bio logičan nastavak školovanja. Osim toga, volim raditi s ljudima i pomagati im, a medicinu smatram najhumanijom strukom – započinje svoju priču.
Nakon stjecanja titule doktorice medicine, te stažiranja u Županijskoj bolnici u Čakovcu, Marina je nastavila obrazovanje na specijalističkom studiju, a svoje mjesto pronašla je u području interne medicine za koju kaže da je ne krasi bez razloga naziv Kraljice medicine.
– Interna medicina oduvijek mi je bila ljubav i htjela sam se usavršavati dalje u tom smjeru. Tijekom specijalizacije iz interne medicine, izabrala sam uže područje iz endokrinologije i dijabetesa pa sam tako i doktorirala na temi tumora hipofize 2012. godine, a trenutno i radim na Internom odjelu kao endokrinolog i dijabetolog – govori nam.
Usavršavanje u Americi i Italiji
Tijekom svoje dosadašnje karijere imala je priliku usavršavati se diljem svijeta. Kao jedna od osam stipendista iz cijelog svijeta, usavršavala se u poznatoj Mayo Klinici u programu edukacije o novim terapijama i tehnologijama praćenja dijabetesa.
Stipendiju je osvojila kao nagradu za najbolji poster na ‘Međunarodnom forumu o istraživanju i skrbi o dijabetesu’ u Barceloni 2013. godine.
– Praksa koju sam tamo stekla je svakako dragocjena za moju karijeru i svakodnevni rad s pacijentima. Ako si sposoban, talentiran i želiš raditi u Americi, sigurno ćeš uspjeti. Standard im je vrlo visok, a liječnici su izuzetno cijenjeni i nude im se odlični uvjeti rada. Liječnici poput mene sa završenim doktoratom rade isključivo kao savjetnici i voditelji odjela, stručno se usavršavaju i prenose znanje studentima, daju savjete mlađim kolegama ako ima dvojbi vezanih uz liječenje, recenziraju radove – pojašnjava.
Kao stipendistica Hrvatskog dijabetološkog društva boravila je i u talijanskoj Perugi, na Sveučilištu klinike za endokrinologiju i dijabetes, radeći uz prof. dr. sc. Jeremija Bollija, koji je jedan od vrhunskih stručnjaka za dijabetes u svijetu. Ovakva usavršavanja ujedno smatra i jednom od najvećih prednosti svoga posla.
– Tako se stječu iskustva od neprocjenjive vrijednosti koje onda mogu primijeniti u Hrvatskoj i poboljšati skrb i liječenje vlastitih bolesnika. Svojim bolesnicima nastojim biti partner u bolesti, ponuditi im razne mogućnosti liječenja te njima prepustiti odabir vodeći ih na putu za koji su se odlučili. S novim lijekovima to je doista moguće. Pacijenti imaju moju e-adresu i broj mobitela, stalno smo u kontaktu i izgradili smo odnos pun povjerenja, što je vrlo bitno kod liječenja dijabetesa, a nema mi ljepše nego kada mi bolesnik dođe sretan i zadovoljan na svaku kontrolu – govori nam sa smiješkom.
Jedina u Hrvatskoj položila zahtjevni europski ispit
No medicina svakako ima i svoje velike izazove.
– Medicina je takav poziv da je ustvari svaki radni dan pun izazova i problema koji zahtijevaju odlučnost, vještine i brzo donošenje odluka, jer vrlo su često minute i sekunde važne kad se radi o spašavanju života. To se najbolje može vidjeti u svakom našem dežurstvu u hitnoj službi, kada je važno da smo uigrani i složni tim kako bismo bili uspješni u našem poslu, savladali sve prepreke, a sve u najboljem interesu očuvanja zdravlja svih pacijenata – kaže.
Upravo su joj zadovoljni pacijenti kojima je pomogla najveća motivacija u njenom poslu koji je potiču na ostvarenje vrhunskih rezultata.
Tako je, između ostaloga, za sada jedina u Hrvatskoj položila europski ispit iz endokrinologije i dijabetesa, s visokim postotkom od 94 posto, koji joj omogućava da radi u bilo kojem gradu ili državi EU, kao ravnopravni subspecijalist endokrinolog i dijabetolog uz rame kolegama koji su specijalizirali i položili ispit u Londonu, Berlinu, Stockholmu.
– Ispit je bio iznimno težak, polagala sam ga na engleskom jeziku i trajao je 7 sati, a od 78 kandidata koliko se prijavilo, prošlo nas je samo 36 iz zemalja EU – prisjeća se.
Svime što radi nastoji ne samo doprinijeti dodatnom razvoju svog polja medicine nego i svojim pacijentima pokazati da i privatno živi ono što i njima savjetuje.
– Ustajem u 6,30 sati, obično odbicikliram na posao, odradim ambulantu i obaveze na odjelu do 15:30h, a svaku večer, osim u dane kad sam dežurna, u 20 sati u teretani sam ili na bazenu. To je moj mali svijet u kojem uživam, ali ujedno svojim pacijentima dajem primjer za sve ono što im kao liječnica sugeriram vezano uz zdrav život – kaže Gradišer.
Kombinacija aktivnog života, uspješne karijere i bliskih odnosa s obitelji, čini se, pravi su recept za zadovoljstvo i napredak, pa je Marina prošle godine svojem imenu dodala i titulu primarijusa zbog postignuća i doprinosa na kliničkom i znanstvenom polju.
Ne odustaje od borbe za bolje uvjete medicine
Za godine koje slijede također ima velike planove.
– Voljela bih da nama u Županijskoj bolnici odobre propisivanje inzulinskih pumpi jer imamo inzulinizaciju kao Njemačka, po čemu smo zajedno sa Varaždinskom županijom među najboljima u Hrvatskoj. Rado bih da naši pacijenti imaju i CGM monitore za stalno praćenje glukoze u krvi, pogotovo mlađi pacijenti s tipom 1 šećerne bolesti, što bi znatno olakšalo praćenje i kontrolu bolesti kako bolesnicima tako i meni – naglašava.
Želja joj je i prenositi svoje znanje studentima, i to u Hrvatskoj jer čvrsto vjeruje da se ovdje vrijedi boriti.
– Uvijek sam nekako vjerovala da je važno imati reference, da se znanje, iskustvo i rad u struci vrednuju, a ne veze i poznanstva. Iz Hrvatske ne želim otići, iako sam mogla, ali odlučila sam ostati i boriti se za ono što smatram da je ispravno: društvo koje cijeni znanje, vještine i sposobnosti. Sigurno ne biste htjeli čuti od liječnika da je odustao i digao ruke od vas, tako niti ja nisam digla ruke od Hrvatske jer volim svoju zemlju, obitelj, grad, pacijente i ljude te svojim primjerom želim pokazati da se vrijedi angažirati i poslati poruku da se stvari mogu promijeniti na bolje ne samo radi svoje, nego i zbog budućih generacija – zaključuje liječnica Marina Gradišer.