U zagrebačkoj Prvostolnici, iz prvog reda slušajući svetu misu, nedavnu poruku kardinala Bozanića o sudbini radnika pulskog Uljanika nije prepoznao onaj kome je ona bila namijenjena...
Šok, zaprepaštenje i nevjerica u izbornoj noći s nedjelje
na ponedjeljak (26/27 svibnja
2019.) ocrtavali su se na licima vodećih ljudi
najveće političke stranke u Hrvatskoj.
Bez obzira na svu aktivnost i atraktivnost vragolaste
i prsate Pamele i
osumnjičenog garavog Labuda u drugim strankama
sličnih reakcija je bilo podosta.
S druge strane političkog spektra, te večeri, oni uspješniji su
se ponašali poput male djece kad dobiju žvaku.
Kako je koja lista prošla i kako su se pojedini političari
osjećali nakon kasnonoćne objave DIP-a o rezultatima za EU
parlament samo oni znaju, ostali mogu nagađati.
No, i kod takvog rezultata, vodeći političari Hrvatske se ne daju
smesti pa (kao na izgrebanoj gramofonskoj
ploči) i dalje ponavljaju: “(…)ova
Vlada , ili moja Vlada(…)”.
Oprostite, molim vas, niste na stranačkom skupu da Vladu tako
oslovljavate. Zar ovo nije naša Vlada, Vlada svih građana
Republike Hrvatske?
Popularnost je, kažu, (nenametljiva) osobina
onoga koji je popularan ili ono što je popularno; omiljeno,
obljubljeno među masama ljudi.
No, populizam nije istoznačnica popularnosti. Populizam je puno
maligniji od nečijeg, nezrelog, prenemaganja zbog vlastite
popularnosti.
Populizam je ideologija i društveni pokret koji
povlađuje predrasudama i duhovnim dometima širih društvenih
slojeva – čega u Hrvatskoj ima preko svake
mjere.
Popularnost nije za svakoga. Jer, teret pozornosti širokih
masa, (a ostati uravnotežen u svome djelovanju),
svatko nije kadar nositi na svojim plećima.
Pa, majku mu staru, umiju li naši političari, (naravno, ne
svi), politiku (o kojoj uistinu sve
ovisi) shvatiti i prihvatiti kao normalnu
društveno-korisnu i odgovornu djelatnost, a da se kod uspjeha ne
ponašaju poput napuhanog balona, a kad gube, lica im se izobliče
poput zgužvane alu folije ne nalikujući više na iste one osobe od
prije ulaska u politiku?
Hoće li nam trebati novih pedesetak godina dok ne stasaju nove
uljuđenije i razboritije generacije, generacije koje će
demokraciju živjeti i poštivati demokratske uzuse – kako bismo se
odmaknuli od ove današnje muke, čemera i jada.
Zamislite, “londonski je
sud” – (javlja HINA, a prenosi N1 –
29.05.2019.) – “odlučio pozvati
bivšeg ministra vanjskih poslova Borisa Johnsona na sud zbog toga
što je u vrijeme referenduma o Brexitu svojim biračima ‘lagao’ o
visini cijene članstva Velike Britanije u Europskoj
uniji”.
Kažu Britanci: “Demokracija zahtijeva odgovorno
i pošteno obnašanje javne dužnosti”
Nismo Englezi, iako se prečesto
pravimo “englezima” kad nas
uhvate “s prstima u
pekmezu” .
Doista, nepojmljivo za naše prilike i naš mentalitet. Zamislite,
kakav bi se potres u našoj politici morao dogoditi da se zbog
neistinitog prikazivanja svog imovinskog stanja ili neistinitog
prikazivanja stanja u državi vodi sudski postupak protiv nekog
državnog dužnosnika?
Za Hrvate, uistinu, nepojmljivo.
No, mnogima je još u sjećanju večer i kako je ona izgledala nakon
izborne pobjede za šeficu države i što je tada sve obećavala naša
aktualna Predsjednica.
– “Bit ćemo najrazvijenija
država…” i što sve nismo čuli.
Ove godine (26.05.2019.) na biračkom mjestu za
EU parlament, vidjevši kartonske paravane iza kojih se glasuje,
zaprepaštena gospođa K. G. K. je svome mužu – (piše
Index.hr od 26.5.2019.) – gospodinu Jakovu,
šapnula: “ovo je kao u 19.
stoljeću!”
Tek nešto više od četiri godine je trebalo proteći od izborne
pobjedničke večeri za šeficu države i njenog obećanja
o “najrazvijenijoj
državi…” da bismo danas iz istih
usta čuli – kao da smo u 19.
stoljeću.
Ma, bravo!
To smo mi, to su naše naravi i tko nam što
može!?