Zvona su prije nekoliko mjeseci lijevana u zvonoljevaonici Grassmayr u austrijskom Innsbrucku, a najveće od njih teži čak 630 kilograma
Varaždinski biskup Josip Mrzljak predslavio je u
petak, 17. svibnja uvečer misno slavlje u župnoj crkvi Marije
Pomoćnice u Strahonincu prije kojeg je blagoslovio tri nova
crkvena zvona koja će ovih dana biti postavljena u toranj
crkve.
Biskup Mrzljak je prilikom blagoslova zvona ispred župne crkve
kazao kako su crkvena zvona povezana sa životom Božjega naroda,
piše Varaždinska biskupija.
– Zvonjava označava vrijeme molitve, skuplja puk na
obavljanje liturgijskih čina i upozorava vjernike na značajnije
događaje koji radošću ili bolom pogađaju ovu crkvenu zajednicu.
Kada u svakodnevnom životu čujemo zvona, sjetimo se da smo jedna
obitelj i da nas njihova zvonjava poziva na okupljanje i
očitovanje našega jedinstva u Kristu – kazao je mons. Josip
Mrzljak.
Zvona su prije dva i pol mjeseca lijevana u zvonoljevaonici
Grassmayr u austrijskom Innsbrucku. Najteže je zvono (630 kg)
posvećeno zaštitnici župe, Mariji Pomoćnici. Srednje zvono teži
325 kg i posvećeno je svetom Josipu, dok je treće zvono (195 kg)
posvećeno blaženom kardinalu Alojziju Stepincu.
Biskup Mrzljak se prije svete mise susreo s krizmanicima kojima
će 25. ovog mjeseca podijeliti sakrament Svete Potvrde. U
zajedništvu s biskupom svetu misu su slavili domaći župnik, vlč.
Branko Sajković, zatim fra Stanko
Belobrajdić, OFM, župni vikar Župe svetog Antuna
Padovanskog Čakovec, fra Željko Železnjak, OFM,
župnik Župe svetog Nikole Čakovec, vlč. Tomislav
Kos, župnik u susjednom Pribislavcu, te vlč.
Marko Domiter, tajnik
varaždinskog biskupa.
– Netko će reći kako temelji nisu važni, jer se ionako ne vide.
No, mi znamo da su oni najvažniji. Ali i mi kao zajednica smo
također Crkva. Provjeravamo stoga i naše temelje. Kakvi su
temelji naše Crkve? Upravo u vremenu ovih pedeset dana, između
Uskrsa i Duhova, slušamo Božju Riječ o tome kako je Crkva
započela živjeti i koji su njezini temelji. Dvanaestorica
apostola su kao dvanaest stupova na kojima počiva Crkva. Ali njih
je trebalo dobro utemeljiti kako bi Crkva živjela. Na tim čvrstim
temeljima apostola Crkva živi već dvadeset stoljeća. Na tim
temeljima i mi živimo, ali živi i naša vjera.
Zato se u vazmenom vremenu važno vratiti na te početke i vidjeti na čemu počiva naša vjera. Najvažniji događaj nad kojim trebamo zastati jest prazan grob. Taj prazan grob je uvjerio Isusove učenike da se ispunilo ono o čemu je govorio. Prazan grob svjedoči da Isus nije mrtav, nego da je živ, da je živ i danas. To je čvrsti temelj naše vjere, ali treba ga neprestano učvršćivati i promatrati kako Crkva na tim temeljima živi u današnjem vremenu. Želimo vidjeti kako Crkva živi u svakome od nas. Pitamo se pritom, dakako, kakvi smo članovi Crkve i kako živimo kao zajednica Božjega naroda.
Isus nam govori kako je On Put kojim treba ići i Istina koju treba neprestano ponavljati te Život kroz koji i nas vodi. Ne postoji više istina, samo je jedna. Ljudi se danas muče i spore oko spoznaja istine; istine o životu, obitelji, temeljima i vrijednostima života ljudske zajednice, itd. Raspravlja se i pokazuju pritom razni drugi putevi, u prvi plan se stavljaju prava čovjeka, a ne obaveze i kako treba ići ovim zemaljskim putem.
Kada ove stvari stavimo u prave temelje, možemo zaista ići pravim putem i ne trebamo ni mi, poput apostola, biti u strahu, jer ako smo s Isusom na putu, onda smo na pravom putu i idemo prema pravom cilju – poručio je biskup. Prije završnog biskupovog blagoslova, župnik Branko Sajković je uputio nekoliko prigodnih riječi zahvale.
