I u tragediji koja ih je zadesila, Tureki su pokazali svoju plemenitost. Nikoline bubrege, jetra, pluća, srce i rožnice donirali su i tako spasili šest života.
– Strašno nam fali. Rekli su nam da će s vremenom biti bolje.
Ništa nije bolje. Isto je kao i prvog dana kada nas je napustio.
Prije sam stalno bila na njegovom grobu, sada idem jednom dnevno,
a ljeti dva puta. Sjednem, isplačem se i razgovaram s njim. Tako
mi je lakše – rekla je za
24 sata Branka Turek, majka
ubijenog Nikole. Bliži se druga godina
otkako ga je ubila bivša djevojka Nuša
Bunić.
Nikola Turek preminuo je u bolnici od zadobivenih
ozljeda. Nuša je Nikolu ubola u vrat, prerezala mu karotidnu
arteriju i pobjegla.
Optužena je da je 15. lipnja 2017. godine oko tri sata na livadi
varaždinskog predjela Beli kipi uz Dravu, nožem oštrice 9.5
centimetara u vrat ubola tada 30-godišnjeg Nikolu. Prerezala mu
je karotidnu arteriju i pobjegla.
Suđenje se približava kraju i ovih se dana očekuje presuda koju
Nuša (22) čeka u varaždinskom istražnom zatvoru.
A presudu u dubokoj tuzi iščekuju i Nikolini roditelji Branka
i Zdravko te
sestra Valentina Turek. Ove godine Nikola
bi napunio 32 godine. Umjesto da zajedno slave i raduju se životu
sa sinom i bratom, vrijeme je za njih stalo tog 15. lipnja 2017.
Njegova soba netaknuta
– Sve je isto kao i one noći kad je nekoliko minuta prije ponoći
otišao. Njegove stvari još su u ormaru, soba je netaknuta, jedino
smo krevet raspremili. Nikada neću moći raščistiti njegovu sobu i
izbaciti njegove stvari. Još ne možemo shvatiti da ga nema, još
čekamo da se vrati. Ujutro kad ustanem i vidim zatvorena vrata
njegove sobe, pomislim da još spava – tiho zbori Branka dok joj
suze klize niz lice.
Gubitak sina s kojim je bila jako bliska i povezana, potpuno ju
je slomio. Godinu dana pila je lijekove za smirenje i hodala
poput zombija. Spoznaja da mora brinuti za kćer Valentinu trgnula
ju je i prisilila da nastavi funkcionirati. Za razliku od nje,
otac Zdravko emocije je potiskivao. Lani je doživio i moždani
udar.
– Stalno sam osjećao grč u sebi i jednostavno je kulminiralo.
Liječnici su rekli da je moždani aktivirao stres. Lijeva strana
još mi je gotovo oduzeta, šepam i dobro da sam se uspio oporaviti
bar toliko da mogu hodati – pripovijeda nam Zdravko.
Spasio šest života
I u tragediji koja ih je zadesila, Tureki su pokazali svoju
plemenitost. Nikoline bubrege, jetra, pluća, srce i rožnice
donirali su i tako spasili šest života.
– Večer uoči napada nožem Nikola je bio u moto klubu. Došao je
ranije kući jer je iduće jutro imao nekog posla. Nije pio te
večeri. Otišli smo spavati i nismo znali da je, kako smo kasnije
saznali, izašao nekoliko minuta prije ponoći. Kći i ja smo ujutro
vidjele da ga nema. Oko 9.30 sati na vratima sam ugledala dva
policajca. Odmah sam im rekla da, ako mi žele nešto reći vezano
uz mog sina, pričekaju dolazak supruga. Pitali su nas što Nikola
ima s Nušom Bunić. Cijeli svijet nam se srušio kad su nam rekli
što se dogodilo. Kazali su da je u bolnici i da je stabilno.
Odjurili smo ga posjetiti. Liječnici su nam rekli da je bio
pothlađen, da su ga grijali i da je sada sve u božjim rukama. Tog
poslijepodneva oprostili smo se od njega. Primila sam ga za ruku,
a on me stisnuo i držao. Kad sam htjela povući svoju ruku, nije
me puštao – niže Branka dok joj priču prekidaju duboki jecaji.
Nikola se oprostio i od sestre Valentine s kojom je bio posebno
vezan. Iako nemoćan, posljednjim je snagama otvorio lijevo oko i
pogledao Valentinu. Desna mu je strana bila oduzeta.
Otvorio oko da vidi sestru
– Valentina je došla do njega, uhvatila ga za ruku i rekla mu:
Nikola, Nikić, Đukac, probudi se! Došla sam ti. On je na trenutak
otvorio oko i pogledao je. Jako ju je volio i za nju bi učinio
sve. Uvijek je govorio da neće brata, već sestru i ta mu se želja
ispunila – otirući suze pripovijeda Branka.
Nikola je, kaže, bio dobrovoljni darivatelj krvi. Te večeri kad
je ubijen nije bio pijan, što je dokazao i alkotest. Za razliku
od Nuše kojoj je tada izmjereno 0,85 promila.
– Kada smo već znali da Nikoli nema spasa i da ga održavaju na
životu samo zbog organa, osjećali smo nemoć gledajući ga tako
beživotnog, a još uvijek tako toplog i znojnog, kao da spava.
Brisala sam mu znoj. Pola toga se ne sjećam što se događalo u to
vrijeme. Svi liječnici i sestre u varaždinskoj bolnici bili su
divni. Svoj rodbini i prijateljima dopustili su da se oproste s
Nikolom, kao što sam se ja s njime pozdravila.
Od Nušinih ni riječi sućuti
– Ali najviše mi je žao što ga nisam vidjela mrtvog. Preporučili
su mi da je bolje da ga zapamtim kakav je bio, jer su mu uzeli
rožnice i savjetovali da je bolje da ga takvog ne vidim. Nikad to
neću prežaliti – rekla je Branka.
Na njegovom je pokopu bilo više od 1.500 ljudi iz Hrvatske,
Slovenije, Italije, BIH-a, jer su ga, osim kolega bajkera, na
posljednji počinak ispratili i brojni prijatelji i suradnici.
Supružnici Turek nerado su se prisjetili ljubavne veze Nikole i
Nuše. Hodali su svega osam mjeseci, a ona ga je nožem ubola 18
mjeseci kasnije.
– Često je dolazila kod nas. Ponekad ga je i čekala da dođe. Kod
nas bi i prespavala, a i on kod nje. Uvijek je bila otvorena.
Udomaćila se, znala skuhati kavu. Bila je visoka – prisjeća se
Branka, a Zdravko dodaje:
– Kad je gledam na sudu, boli me njezin hladan bezosjećajan
pogled. U njoj nema nimalo kajanja za to što je učinila. Prvu
cijelu noć je spokojno spavala u pritvoru i uopće ne osjeća
nikakvu grižnju savjesti za to što je napravila. Toliko puta je
bila kod nas i ni riječ sućuti od nikoga od njih – glasom u kojem
se miješa prijezir i gorčina kaže Zdravko Turek.
Zajedno odlazili na more
Nuša je s Nikolom odlazila i u njihovu kuću na moru, a kasnije je
majci napričala laži da ju je Nikola silovao i ozlijedio. No,
nije imala vidljivih znakova silovanja, ni bilo kakvih ozljeda.
– Da meni moja kćer kaže da ju je netko silovao i tukao, prvo bih
to prijavila policiji i nikada je više ne bih pustila blizu te
osobe. To bi učinila svaka majka. No, Nušina majka je nju i dalje
vozila kod nas i ostavljala je pred našom kućom – kaže očajna
Branka Turek.
Neslužbeno doznajemo da se Nuša večer prije dopisivala sa svojim
tadašnjim dečkom koji je radio na terenu. Prije ponoći mu je
napisala da ide spavati, a istovremeno od Nikole tražila da se
vide. Dan ranije također mu je slala poruke da joj se javi. Te
kobne večeri našli su se u gradu i njegovim autom odvezli na
Dravu.
Nisu odmah zvali hitnu
Neslužbeno doznajemo da je Nikolu ubola izvan automobila, a potom
se navodno skidala i putem do obližnjeg poduzeća Aquatehnike
bacala odjeću. Jedan od svjedoka izjavio je da je došla samo u
gaćicama s rukama preko grudiju te rekla da ju je napao dečko,
ali ne i silovao. Teško ranjeni Turek svojim je automobilom
pokušao doći do bolnice. Međutim, zbog obilnog krvarenja pao je u
šok i dobio moždani udar.
Onesviještenog ga je u Kumičićevoj ulici pronašao prolaznik te su
ga prebacili u varaždinsku bolnicu. Zbog teških je ozljeda u
bolnici preminuo dva dana kasnije. Supružnici Turek razočarani su
što ni Nuša, niti njezin otac, a ni čuvar kojem se Nuša obratila
nakon što je ostavila okrvavljenog i ozlijeđenog Nikolu, nisu
prvo pozvali Hitnu pomoć i policiju, već Nušinog oca. Boli ih i
što se Nuša do dolaska policije već bila otuširala. Tih 20 i
nešto minuta njihovom bi sinu najvjerojatnije spasilo život.
Bole ih laži o sinu
– Možda ne bi bio sasvim zdrav, možda bi bio u kolicima, ali bi
barem bio živ. Kako mogu živjeti s tim na savjesti? Nikola bi
imao šansu da je bar netko ranije okrenuo telefon – rekao je
Nikolin otac za
24 sata.
Bole ga, kaže, laži, koje se na sudu govore o njegovom sinu koji
je, tvrdi, bio predobar čovjek, emotivac spreman pomoći svakome
čak i na svoju štetu.