Zagrepčanin Dražen Trnski na nekim mjestima u Zagrebu i Čakovcu je s ulice izmjerio glasnoću zvona koja je prelazila 80, pa i 90 decibela
U Hrvatskoj se sve više crkava gura u stambena naselja, a mnoge
dobivaju automatska zvona koja zvone cijele dane i noći. No čini
se da se tome ipak nazire kraj, piše Index.
Slučaj u kojem je jedan stanovnik Lasinje pokraj Karlovca uspio
izboriti pravdu u sudskom sporu sa župnikom koji nije htio
smanjiti zvonjavu na svojoj crkvi aktualizirao je problem koji se
u Hrvatskoj očito ne adresira dovoljno, a posebno ne
uspješno. Naime, uzduž i poprijeko Lijepe Naše, vrlo često i
usred turističkih mjesta te usred sezone kada bi ljudi trebali
imati pravo na odmor, crkve zvone koliko i kada žele, snagom
kojom im se prohtije, neke svakih 15 minuta, a neke dan i noć. U
tome im se do sada nitko nije uspio efikasno suprotstaviti.
Jedan od razloga takvoj situaciji vjerojatno leži u činjenici da
su one izuzete iz Zakona o zaštiti od buke. Naime, u članku 1.
(NN 41/16) tog dokumenta piše: “Odluke ovog Zakona ne odnose
se na … zvučno oglašavanje zvonima ili elektroakustičnim
uređajima na/iz vjerskih objekata…”
Drugi ključan izvor neshvatljive tolerancije crkvene buke mogao
bi biti taj što stanovnici Hrvatske, osobito u manjim sredinama,
često imaju osjećaj da bi se svako zamjeranje Crkvi moglo
interpretirati kao znak da im srce nije na pravom mjestu, odnosno
da bi zbog njega mogli biti prokazani kao nacionalni i etički
smutljivci, jugonostalgičari ili nešto slično.
Otpor crkvenoj samovolji ipak raste
Ipak, posljednjih godina u Hrvatskoj raste otpor ovoj crkvenoj
samovolji. U nastojanjima da nađu mir za sebe, osobito noću i
vikendima, sve više očajnih ljudi udružuje se na društvenim
mrežama gdje razmjenjuju savjete i iskustva.
Neki članovi Facebook grupe nazvane Protiv
buke crkvenih zvona, a koja broji preko sedam tisuća članova,
javljaju da su svojim pisanjem župnicima i lokalnim vlastima
uspjeli ostvariti određene pomake. Drugi se žale da nisu naišli
na razumijevanje, nego, naprotiv, na kritike, pa i prijetnje.
Posljednjih godina javljaju se i udruge kao što je Želim
miran život, koju vodi Zagrepčanin Dražen
Trnski. On je za Index objasnio da nova presuda zapravo i nije
donesena na temelju zakona o buci, nego prema Zakonu o
vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji se bavi ugrožavanjem
posjeda.
– Oni su mjerili imisije koje dolaze s tuđeg posjeda. Na temelju
toga dobili su presudu, kaže Trnski. Ističe da je jedan od
ključnih problema to što crkve ne rade razliku između označavanja
vremena, koje nema nikakvu vjersku svrhu, i zvonjenja koje služi
u vjerske svrhe, kako bi se ljude pozivalo na mise ili kako bi se
obilježili neki važni vjerski događaji.
– Crkve u pravilu tijekom dana zvone ujutro u šest sati, u podne
i u šest navečer. To nisu pozivi na mise; oni se odvijaju
nedjeljom. Često se događa da se crkve u nekom području
raspoređuju tako da sve zvone u različita vremena. Jedna će
primjerice zvoniti u šest sati ujutro, druga u pola sedam, a
treća u sedam. Na taj način stvara se kontinuirana buka – tumači
zagrebački borac za tišinu.
Neke crkve zvone daleko iznad maksimuma glasnoće
Za potrebe svoje borbe nabavio je kvalitetan mjerač razine buke s
kojim je obišao mnoga mjesta u Zagrebu, ali i u Hrvatskoj. Kaže
da je na nekim mjestima u Zagrebu i u Čakovcu s ulice izmjerio
glasnoću zvona koja je prelazila 80, pa i 90 dB. U Zagrebu je
najgora situacija u Savskom gaju.
– Crkva je ondje doslovno na oko 25 metara od prozora prvih kuća
– zgrožen je Trnski. Ističe da je posebno važna razlika
između neprestane pozadinske odnosno rezidualne buke i buke koja
nastaje zvonjavom.
“U Savskom gaju pozadinska buka je vrlo slaba pa buka nastala
zvonjavom snažnije dolazi do izražaja. U tom kontekstu određene
su i zone u naseljima u kojima su dozvoljene određene razine
buke. Najviša razina od 80 dB dozvoljena je u gospodarskoj zoni,
na granici posjeda. Nešto niža je u mješovitoj, pretežno
poslovnoj zoni, ali sa stanovanjem, gdje je dozvoljeno do 65 dB
danju, a 50 noću. Najniža je u zoni namijenjenoj za odmor,
oporavak i liječenje – 50 dB danju, a 40 noću”, tumači Trnski
koji je pokrenuo i kanal na YouTubeu na kojem su predstavljena
mjerenja buke crkvenih zvona na brojnim lokacijama u Hrvatskoj.
Kaže da je do sada u svojem višegodišnjem aktivizmu gostovao u
brojnim medijima – od novina do televizija. No žali se da se
stvari pokreću sporo.
WHO: Buka je drugi najopasniji uzrok bolesti u
okolišu
Kada je riječ o znanstvenim spoznajama o buci, nema dvojbe. Prema
Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), ona je drugi
najozbiljniji uzrok zdravstvenih problema kojima je uzrok u
okolišu, odmah nakon zagađenog zraka.
Uzrokuje brojne ozbiljne zdravstvene probleme koji uključuju šum
u ušima – tinitus, poremećaj spavanja, ishemijske bolesti srca,
pretilost, dijabetes, nepovoljne ishode rođenja i kognitivna
oštećenja kod djece. U zapadnoj Europi, navodi se u smjernicama
WHO-a, prometna buka rezultira godišnjim gubitkom “najmanje
jednog milijuna zdravih godina života”.
Prema istom dokumentu, negativni efekti buke očituju se na
sljedeće načine: uznemirenje, onemogućavanje razumijevanja
razgovora i smetnje u komunikaciji, poremećaj u prikupljanju
informacija, poremećeno spavanje, oštećenje sluha.
Jedan od ključnih izvora štetne buke, uz promet, industriju i
glasnu glazbu, prema WHO-u predstavljaju ceremonije, festivali i
zabavni događaji, u zatvorenom i na otvorenom. U ovu kategoriju
svakako spada i buka iz vjerskih objekata.
Poremećeno spavanje
Jedna od posljedica buke koje navodi WHO, osobito relevantna u
slučaju zvonjave crkvenih zvona, svakako je remećenje sna.
– Spavanje je biološki imperativ i vrlo aktivan proces koji ima
nekoliko vitalnih funkcija. Nesmetan san dovoljne duljine bitan
je za dnevnu budnost i učinkovitost, kvalitetu života i zdravlje.
Pokazalo se da buka fragmentira san, smanjuje kontinuitet
spavanja i smanjuje ukupno trajanje sna. Brojna eksperimentalna
istraživanja pokazala su da restrikcija spavanja uzrokuje, između
ostalog, promjene u metabolizmu glukoze i regulaciji apetita,
oslabljen imunološki odgovor na cijepljenje, slabljenje
memorijske konsolidacije i disfunkciju krvnih žila.
To su prekursori bolesti poput pretilosti, dijabetesa, visokog
krvnog tlaka, a vjerojatno i demencije. Epidemiološki dokazi da
je kronično poremećen ili skraćen san povezan s gore spomenutim
negativnim zdravstvenim ishodima vrlo su uvjerljivi”, upozorava
WHO.
Cijelu priču pročitajte na Indexu klikom ovdje.