Radna snaga se postarala, prosječan radnik u Hrvatskoj bliži se 44. godini, u deset godina broj zaposlenih mladih do 29 godina pao za 82.338, raste udio starijih od 50
Od svibnja 2014. godine, koji se bilježi kao mjesec izlaska iz
recesije, stvoreno je 126 tisuća novih radnih mjesta, a broj
nezaposlenih spustio se na razine koje smo imali u razdoblju
socijalizma.
Te u osnovi pozitivne pomake na tržištu rada zasjenjuju
dramatične demografske promjene. Prosječna dob zaposlenih u
zemlji gotovo se popela na 44 godine, pa proizlazi da bi
sindikalni otpor radu do 67 godina već za koju godinu mogao biti
borba protiv vjetrenjača.
Otišli za poslom
Prema podacima HZMO-a s kraja ožujka 2019. većinu zaposlenih,
više od 54 posto, čine stariji od 40 godina, dok je udio mlađih
od te dobi pao na oko 45 posto. Prije točno deset godina, krajem
ožujka 2009. godine mlađi od 40 godina predstavljali su 52 posto
radne snage, a među njima udio mladih do navršenih 29 godina bio
je sada nedostižnih 22 posto.
Trenutačno se udio mladih spustio na svega 17 posto, pa je među
zaposlenima tek svaka šesta osoba mlađa od 29 godina. U
apsolutnom broju danas u radnom odnosu imamo 266 tisuća mladih do
29 godina u odnosu na 349 tisuća prije deset godina. Mirovine
sadašnje generacije umirovljenika, i budućih koje će izlaziti iz
svijeta rada, padaju tako na leđa sve manjeg broja mladih ljudi i
njihov se gubitak neće moći nadoknaditi vezanjem starijih za
radna mjesta.
U deset godina iz populacije zaposlenih do 29 godina nestala su
83 tisuće osoba, u dobi do 34 godine čak je 111 tisuća mladih
manje nego što ih je bilo 2009. godine, a u dobi do 40 godina
manjak se penje na 136.747 osoba! Kao da nestane grad veličine
Rijeke.
Mladi su odlazili trbuhom za kruhom u inozemstvo, a glavni čuvar
socijalnog mira postao je javni sektor, gdje se bilježi
natprosječan udio starijih radnika jer tamo nisu ostajali bez
posla kao u privatnom sektoru. Pad radne aktivnosti izraženiji je
kod muškaraca. U prethodnom desetljeću država je u mjere aktivne
politike uložila silne milijardi kuna da bi zaposlila mlade
ljude, ali konačni je ishod loš i zapravo predstavlja golem poraz
dosadašnje ekonomske politike.
Gubitak vlastitog stanovništva Plenkovićeva
Vlada pokušava nadomjestiti jačim uvozom strane radne snage, no
tek treba vidjeti koliko će se uvezenih radnika ostati i hoće li
im Hrvatska biti usputna stanica do bogatijih članica EU. Kako se
procjenjuje da se više od 300.000 građana iselilo, hrvatski
poslodavci, koji ovih dana pozivaju na razum i depolitizaciju
teme o radnom vijeku i mirovinama, morat će se u još većem broju
okretati starijoj populaciji.
U proteklih deset godina udio starijih od 60 godina u ukupnoj
zaposlenosti gotovo se udvostručio, i u apsolutnom broju
približio se brojci od 90 tisuća. Gubitak mladih ljudi poslodavci
su nadoknadili zapošljavanjem ili zadržavanjem starijih, pa je
danas u radnom odnosu oko 101 tisuća radnica i radnika starijih
od 50 godina više nego što ih je bilo 2009. godine. Rođenih
poslije 1969. godine, odnosno starijih od 50 godina, danas je u
radnom odnosu oko 430 tisuća, a prije deset godina ih je bilo
samo 327 tisuća. Udio radnika te dobi u zaposlenosti skočio je s
20 na 28 posto! Osim u prerađivačkoj industriji i trgovini,
starijih je puno u zdravstvu, socijalnoj skrbi, javnoj upravi te
obrazovanju.
Žena kao prije 10 godina
Stanje na tržištu rada analizirali su i istraživači Teo Matković
i Jelena Ostojić, koji su u radu “Tko što radi sada?” koristili
podatke iz Ankete radne snage te su otkrili da je pad radne
aktivnosti mlađih skupina izraženiji kod muškaraca nego kod žena.
U apsolutnom broju zaposlenost žena vratila se na razine otprije
deset godina te je danas zaposlen jednak broj žena kao i prije
deset godina. Jedina dobna skupina gdje se bilježi rast radne
aktivnosti muškaraca je od 60 do 64 godine.
Matković i Ostojić upozoravaju
da je porast radne aktivnosti starijeg stanovništva u Hrvatskoj
bio neznatan u usporedbi s EU. Krajem 2018. godine bilo je
aktivno 58 od 100 Europljana u dobi od 55 do 64 godine (Njemačkoj
71) dok je u Hrvatskoj na sto osoba te dobi radno aktivno bilo
njih 42-oje.
Penzioneri koji rade 4 sata mogu smanjiti poreznu
obvezu
Kako sve više umirovljenika radi, u prvi plan dolaze i njihove
porezne obveze. Onog trena kad se zaposle, plaća umirovljenika
oporezuje se kao i plaća ostalih radnika. Svi porezni obveznici,
bilo da su zaposleni ili su u mirovini, imaju poreznu PK karticu
u kojoj se evidentiraju podaci o uzdržavanim članovima i
eventualnom korištenju osobnog odbitka kod više isplatitelja.
Mirovine niže od 3800 kuna oslobođene su plaćanja poreza na
dohodak, zbog čega većina umirovljenika ne plaća porez na
dohodak. Zaposleni umirovljenik može smanjiti poreznu objavu tako
što će otići u Poreznu upravu gdje će mu poreznici na njegovoj PK
kartici podijeliti osobni odbitak na dva isplatitelja –
mirovinski zavod i tvrtku gdje se zaposlio.
Umirovljenici na iznos mirovine koji premašuje 3800 kuna ili
dohodak koji ostvare honorarno putem ugovora o djelu inače
plaćaju samo 50 posto poreza na dohodak, pa porezni stručnjaci
savjetuju umirovljenicima koji se zaposle da veći dio odbitka
(ili do iznosa buduće plaće) koriste u tvrtki jer će tako plaćati
manje poreza. Primjerice, umirovljenik s 2400 kuna mirovine uopće
ne plaća porez na dohodak, a ako uz mirovinu radeći 4 sata zaradi
1800 kuna bruto, na cijeli bruto iznos platit će 24 posto,
odnosno 432 kune poreza na dohodak.
Takva obveza može se izbjeći podjelom osobnog odbitka, tako da
1800 kuna koristi kao zaposleni, a preostalih 2000 kao
umirovljenik. U tom će slučaju platiti 96 kuna poreza na
mirovinu, ali neće platiti nikakav porez na plaću, te će podjelom
osobnog odbitka uštedjeti 336 kuna. U protivnom, tu bi razliku
dobio za godinu dana povratom poreza.