Svi u Međimurju raspravljaju kako imamo najniže plaće u Hrvatskoj, a hvale nas kako smo napredni, razvijeni i radišni
Međunarodni praznik rada, poznatiji i kao Prvi maj, slave radnici
diljem svijeta. Obilježava se kao spomen na velike radničke
demonstracije održane u Chicagu dana 1. svibnja 1886. godine,
kada je u sukobima s policijom poginulo više od dvije stotine
radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt.
Demonstracije su održane radi zahtjeva radnika za osam satnim
radnim vremenom. 1. svibnja se kao međunarodni praznik rada
obilježava od 1889. godine, a u Hrvatskoj je prvi put obilježen
1890. godine u Maksimiru. U 20. stoljeću se datum s vremenom
etablirao kao anarhistički i socijalistički blagdan, te je baš u
tim krugovima poznat i kao Međunarodni dan radnika, odnosno
Praznik rada.
U ovom je obliku prvi svibnja postao međunarodno slavlje
socijalnih i ekonomskih uspjeha radničke klase i sindikalnog
pokreta. No, pitanje je imaju li radnici što slaviti? U vremenima
kojima živimo mogu samo žaliti nad svojim pravima koja su nestala
u vrlo kratkom vremenu. Ono što im ostaje je borba i dostojanstvo
što im nitko ne može uzeti.
Svi u Međimurju raspravljaju kako imamo najniže plaće u
Hrvatskoj, a hvale nas kako smo napredni, razvijeni i
radišni. Prosječna plaća u Hrvatskoj iznosi oko 6200 kuna, no
polovica zaposlenih zarađuje manje od 6100 kuna.
Prosječne plaće u Zagrebu su čak 45 posto više od prosječnih
plaća u Međimurskoj županiji koje su najniže u Hrvatskoj. U nadi
da će mnoga obećanja uroditi plodom i da će se to promijeniti
uzviknut ćemo i poželejti: Da nam živi, živi rad i neka
konačno Međimurci imaju veće plaće sad!
No bez obzira na tešku situaciju mnogi će tog dana otići
razbistriti glavu u prirodu, baciti (ako imaju) nešto na roštilj
ili pak jednostavno otići negdje gdje se nudi besplatni
prvomajski grah. Bilo kako bilo – želimo vam sretan Praznik rada.
