- Ne plašite se glazbe jer sa odabirom glazbe kao životnim putem, amaterski ili profesionalno, ne možete pogriješiti. Ona čini čuda i uz nju svaki dan je ljepši, plemenitiji, bogatiji, sretniji - kažu
Tamburaški sastav Svirci djeluje od 1996. godine i jedan su od najstarijih sastava u Međimurju. Okupili su se iz istih ili sličnih mladenačkih vizija, a koje su vezane uz glazbu, prvenstveno ljubav prema slušanju i izvođenju tamburaške glazbe. Sastav ima šest članova, oni su: Zoran Rešetar – bisernica, Mihajlo Sabo – 1. basprim, Krešimir Kacun – 2. basprim, Dragomir Juric – bugarija, Nikola Grozdek – berda te Krunoslav Đigunović – harmonika.
– Malo je reći da je nama glazba sve. Možemo reći da je glazba ono što živimo, način da se izrazimo osobno i skupa kao bend u toj vrsti umjetnosti. Želimo dati najbolje od sebe kroz instrumente i glasove te prenijeti na ljude osjećaje i emocije bili oni radosni ili često i tužni, ovisno o situaciji, skladbi i prigodi te trenutku u kojem se nalazimo – započinju naš razgovor članovi tamburaškog sastava “Svirci”.
Što se tiče repertoara, kažu da tu ima svega pomalo, odnosno za svakoga ponešto.
– Ipak, naglasak je na tamburašku, starogradsku i glazbu podneblja u kojem djelujemo, a to su naravno međimurske popevke. Teško je izdvojiti omiljenu pjesmu benda ili svakoga od nas pojedinačno. Mislim da bi se svi složili da imamo više svojih favorita, a u određenom trenutku svaka može biti omiljena i ona koja uzdrma srce i izmami osmijeh ili suzu. Naš zadatak je da otkrijemo koja je omiljena pjesma ljudima koje zabavljamo, a to već spada u malu umjetnost i tu se pokazuje veličina i snaga benda koja dolazi sa godinama i iskustvom kroz godine rada.
Od značajnijih nastupa izdvajamo nastup na Festivalu Podravine i Podravlja u Pitomači, Festivalu Kre Mure i Drove u Prelogu, Smotri Međimurske popevke u Nedelišću, nastupili smo i nekoliko puta na HRT-u što na nekoj od TV emisija ili Hrvatskom Radiu – govore nam sugovornici.
Što to znači svirati u bendu i koliko je važna podrška obitelji, “Svirci” nam kažu…
– Svirati u bendu je, možemo slobodno reći, umjetnost koju bih usporedio sa nekim od timskih sportova. Sastav čine svi zajedno, a ne svaki član posebno. Treba biti složan, imati otprilike isti cilj, imati međusobnog razumijevanja i biti timski igrač jer smo mi u sastavu kao jedna velika obitelj uključujući naše supruge, djevojke i djecu bez čije podrške bi to sve skupa išlo ili jako teško ili nikako. Svaka obitelj koja u svom domu ima glazbenika je svjesna koliko je to međusobnih odricanja i razumijevanja, a bez toga ne ide. Podrška obitelji je jedan od glavnih i nezaobilaznih uvjeta za bavljenje ovim poslom.
– Biti glazbenik ne znači samo subotom otići odraditi posao i doći kući. Uz nekakve redovne svirke tu su sati i sati vježbanja, održavanje instrumenata te praćenje novih trendova i osluškivanje tržišta. Glazbenik često mora biti i neka vrsta ekonomiste, psihologa i menadžera. To su sve čari sviranja u bendu i zato je to interesantno i izazovno, a to je ono što nas privlači i drži u tom iznimno zahtjevnom zanimanju, a opet za nas najljepšem – govore iskreno tamburaši te poručuju mladima za kraj našeg razgovora: – Ne plašite se glazbe jer sa odabirom glazbe kao životnim putem bilo amaterski ili profesionalno ne možete pogriješiti. Glazba čini čuda i uz glazba svaki dan je ljepši, plemenitiji, bogatiji, sretniji.