USPJEŠNI MEĐIMURCI Renato Železnjak djeci i odraslima pomaže otkrivati svjetove IT-a

Ovaj magistar inženjer računarstva u svijetu informacijske tehnologije je već dvadesetak godina, a posebnu pažnju posvećuje radu s mladim informatičarima

Svako dijete u Međimurju koje pokazuje zanimanje za programiranje, kao i svi vrsni IT-jevci, znaju tko je Renato Železnjak, magistar inženjer računarstva, suradnik u udrugama Mladi informatičari Strahoninca i Međimurski informatički klub te konzultant i voditelj projekta u tvrtki Ekobit, gdje se bavi razvojem softverskih aplikacija za zaštitu osobnih podataka u neprodukcijskim okruženjima.

U svijetu informacijske tehnologije je već više od dvadeset godina, no i danas osjeća jednaku strast prema svome poslu, baš kao i nekada.

Renato je još od osnovnoškolskih dana pokazivao zanimanje za informatiku, a važnu ulogu o donošenju odluke o upisivanju na FER imala je i profesorica iz TIOŠ-a.

– Vrlo sam rano bio zainteresiran za programiranje, za to kako “natjerati” računalo da radi upravo ono što ja želim. Tijekom školovanja moja je ljubav prema programiranju je poprimila vrlo konkretne obrise zahvaljujući informatičkoj grupi pod vodstvom prof. Maček–Blažeka. Imao sam sreće što se tu poklopilo nekoliko bitnih faktora: stručno vodstvo i raspoloživo vrijeme mentorice, dobro (stručno, poticajno, kompetitivno) društvo vršnjaka i starijih srednjoškolaca uključujući i mog starijeg brata, kao i moje oduševljenje tehnologijom – kaže.

Počeo je ostvarivati sjajne rezultate na državnim natjecanjima iz informatike te na smotrama softverskih radova, pa je odluka o upisivanju Fakulteta elektronike i računarstva bila, kako nam kaže, prirodan odabir.

S fakulteta ravno na posao

Osim uz ispunjavanje fakultetskih obaveza, ti su mu dani prolazili i uz odrađivanje tipičnih studentskih poslova, a pred sam kraj studija dobio je priliku pokazati svoje znanje u tvrtki koja je bavi razvojem softvera.

– Bila je riječ o Ekobitu d.o.o. Tada, prije dvadeset godina, nisam ni znao da se radi o mom budućem i jedinom poslodavcu. Još prije kraja studija moj poslodavac ponudio mi je nešto što je te daleke 1999. bila rijetkost – siguran i dobro plaćeni posao čim diplomiram. Istina, još je trebalo odslužiti i vojni rok, no u mom slučaju mogu reći da sam zaista otišao “direktno s faksa na posao” – govori nam Renato.

Kada je započeo raditi ondje, to je bila mala tvrtka s petero zaposlenih, a danas ih ima pedesetak. Kako se i sama tvrtka mijenjala tijekom ovih dvadeset godina, tako je i Renato prošao vrlo dinamičan put razvoja raznih tehnologija i projekata, suradnje s klijentima diljem Europe te rada u međunarodnim timovima stručnjaka.

Uživa u svakom novom radnom danu, a pravo mu je zadovoljstvo to što ne postoji prosječan dan. Svaki novi sa sobom donosi i nove obaveze i nove izazove. Od dnevnih sastanaka s čitavim timom, do rješavanja konkretnih programerskih zadataka, komunikacije s klijentima, do tzv. pizza-talk sastanaka na kojima se razmjenjuju iskustva među timovima koji ne rade na istom projektu, edukacija na međunarodnim konferencijama pa sve do zajedničkih pauzi uz kavu i ručkove – to su odrednice koje njegov radni dan čine dinamičnim.

Osim što, kako sam kaže, ima odlične radne uvjete, kolege i mogućnosti stalnog rada na sebi, osjeća veliko olakšanje svaki put kada se vrati kući jer zna da od svog rada može i normalno živjeti.

Rad s mladim informatičarima

No tu ne staje njegov radni dan. Naime, Renato je posvećen i radu s djecom. S njima provodi edukativne aktivnosti u udrugama Mladi informatičari Strahoninca i Međimurski informatički klub.

– Nas nekoliko mentora kroz aktivnosti klubova MIK i MIS vodimo preko stotinjak djece kroz različite informatičke teme – od uvoda u programiranje, preko učenja programskih jezika, razvoja logičkog i algoritamskog razmišljanja, do konkretnih programskih i elektromehaničkih-programskih izazova na tečajevima robotike i interneta stvari. Djecu nastojimo zainteresirati u prvom redu tako što im omogućujemo da stvaraju i rade – dajemo im na raspolaganje opremu, vrijeme, znanje, te najvažnije – u svakom djetetu pokušavam probuditi onog malog sanjara i genijalca kakav sam i ja bio u svojim osnovnoškolskim/srednjoškolskim danima – prisjeća se.

Upravo je ovakvo učenje od malih nogu jedan od dobrih preduvjeta kojim će se Međimurje i dalje moći razvijati u području IT sektora. Renato napominje da smo već dokazali što se sve može postići vlastitim radom, bez pomoći izvan Međimurja.

– U Međimurju imamo geografski položaj i blizinu zapadnih tržišta, poduzetništvo i radišnost Međimuraca, obrazovanost, brojne malene tvrtke koje se bave IT-jem, izgradnju edukacijske infrastrukture – i to visokoškolske bilo u Međimurju kroz Veleučilište ili u neposrednoj blizini kroz FOI, ili srednjoškolske kroz razvoj centara kompetencija, investiranje u Tehnološko-inovacijski centar… Dakle, cijeli niz projekata i gospodarskih aktivnosti koji se međusobno skladno nadopunjuju. U Međimurju nemamo kapitalnih vanjskih investicija, već jedan zdravi organski rast sektora, što me posebno raduje – govori nam.

Vrijeme je resurs koji ne možemo vratiti

I dok je već i 20 godina i sam dio IT-svijeta, priznaje da taj put nije uvijek tekao glatko, no ujedno je i naučio kako cijeniti ono najvažnije –svoje vrijeme.

– Tijekom svog rada promijenio sam zaista puno projekata, nerijetko radeći na projektima koji su se po nekim kriterijima pokazali posebno izazovnima. U takvim situacijama shvatite da je najdragocjeniji resurs kojeg nikad nemate dovoljno – upravo vrijeme. Zato bih rekao da je možda najveći izazov za koji vjerujem da sam ga uspješno savladao upravo pronalaženje one prave razine kompromisa između poslovnog vremena i nastojanja odraditi sve poslove pravovremeno, te privatnog vremena i nastojanja življenja kvalitetnog i ispunjenog života.

Kada se osvrne na svoju svakodnevicu, shvaća da mu je najvažnije da nekome drugome učini nešto dobro, bilo da je riječ o radu s djecom u udrugama, njegom primarnom poslu ili pak odnosima s prijateljima i obitelji.

Dakako, pronalazi i dovoljno vremena za uživanje u prirodi.

 – Nakon intenzivnog radnog dana, jedna od ljepših stvari je kada isključim mozak i uključim kosilicu za travu. Malo fizičkog rada u prirodi, briga oko zelenila, vrta i voćnjaka odlična je protuteža tipičnom radnom danu. Još je ljepše kada se radno druženje u prirodi začini sa nekim roštiljem – kaže nam.

Time puni baterije i za nove poslovne izazove.

–  Moja razmišljanja o budućnosti su vezana uz IT. Počevši od moje djece koja su izrazila želju studirati na FER-u i ići tatinim stopama, preko edukacije druge djece kroz rad u udrugama, pa do daljnjeg razvoja poslovnih aktivnosti u tvrtki u kojoj radim, sve se zasniva na “okladi” kako je IT sektor vrlo perspektivan i potentan. Želja mi je širiti svoje profesionalno iskustvo, pomoći drugima u tome, te vidjeti transformaciju našeg društva u društvo znanja – zaključuje Renato Železnjak.