DRŽAVNA PRVAKINJA Lana (14) iz Pribislavca je slijepa, ali svira, pjeva i želi ići u glazbenu školu

Lana Toplak (14) iz Pribislavca ovogodišnja je državna prvakinja u čitanju Brailleova pisma za slijepe osobe u kategoriji izražajnog čitanja. Želja joj je upoznati pjevačicu Miju Dimšić

Djevojčica koja je rođena sa stopostotnom sljepoćom, odlična je učenica Osnovne škole Strahoninec, a bavi se i sviranjem klavira te pjevanjem. Lana živi u obiteljskoj kući sa sestrom Simonom (12), polusestrom Tiffany (6), mamom Majom i poočimom Marinom Horvatom.

Dvanaestu godinu zaredom Hrvatska knjižnica za slijepe organizirala je natjecanje u mjerenju brzine i izražajnosti čitanja Brailleova pisma. Na natjecanje su pozvani učenici i odrasli koji poznaju i služe se tim pismom, pišu 24sata.

– U kategoriji učenika Lana je dobila priznanje o sudjelovanju na državnom natjecanju u čitanju braice i osvojeno prvo mjesto u kategoriji izraženog čitanja i drugo mjesto u brzini čitanja u kategoriji učenika. Dobit će i novčanu nagradu. Rodila se potpuno slijepa na oba oka. Obilazila sam s njom razne privatne klinike i oftalmologe, no očni živci nisu se dovoljno razvili, pa nije bilo pomoći. Ona u školi polazi redovni program uz individualni pristup i ima pomoćnicu u nastavi te normalno svladava program – rekla je Lanina mama Maja Horvat. Djevojčica već tri godine svira klavir i pjeva u čakovečkom studiju Žerjav.

– Prvi put zainteresirala se za sviranje u vrtiću, kad je imala četiri godine. Nastupa u Udruzi slijepih Međimurske županije za potrebe njihovih godišnjica i na dobrotvornim koncertima – ispričala je Lanina majka. Kći joj pjeva i u školskom zboru.

U slobodno vrijeme gleda filmove i serije na računalu na kojem je instalirana govorna jedinica na Brailleovu pismu. Lana može raditi gotovo sve što i njene sestre uz malu pomoć.

– U školi najviše volim hrvatski, engleski i glazbeni. Volim se voziti na romobilu i triciklu, a mogu malo pospremiti i očistiti svoju sobu. U školi koristim udžbenike na Brailleovu pismu te elektroničku bilježnicu, na kojoj čitam knjige u elektroničkom obliku. Od ove školske godine koristim govorno računalo na nastavi umjesto bilježnice i olovke – kaže Lana.

Mama kaže da je već s dvije godine bila uključena u rehabilitacijski program Mali dom u Zagrebu u okviru rane intervencije, a od treće godine uključena je i u program dječjeg vrtića u Strahonincu uz pratnju edukacijskih rehabilitatora Udruge slijepih Međimurske županije.

– Uz vrtić polazila je program za predškolce u Centru za odgoj i obrazovanje ‘Vinko Bek’ u Zagrebu. Od najranijih dana učile smo pisati na Brailleovu stroju, čitati i crtati na folijama za slijepe – govori majka. Koristile su puno taktilnog i zvučnog materijala, a neke zvučne igračke su i same radile.

– Učile smo gledati dodirima, opisima i zvukovima. Sve to vrijeme bilo je puno uspona i padova. Ima još puno stvari koje moramo učiti i prilagođavati se, da Lana bude što samostalnija – kaže mama Maja, koja ima status roditelja njegovatelja 24 sata dnevno. Nakon osnovne škole Lana bi htjela upisati jezičnu gimnaziju ili glazbenu školu.

– Imam veliku želju. Obožavam pjevačicu Miju Dimšić i voljela bih je upoznati. Jako volim njezine pjesme. Na dobrotvornom koncertu Udruge slijepih pjevala sam njezinu pjesmu ‘Bezimeni’ – rekla je Lana.

Njena majka kaže da su, iako imaju osnovnu školu i u svome mjestu, odlučili Lanu dati u Strahoninec u školu jer su tamošnji učitelji educirani za rad sa slijepom djecom,  pišu 24sata.

– Naši učitelji su prošli edukaciju i Centar ‘Vinko Bek’ brine se o Lani. Ima stručnu pomoć učitelja u nastavi i asistenta – kaže ravnateljica škole Jelena Okun.