Priprema se uskrsna hrana, a u našem kraju čest je običaj uskrsnih krijesova - vuzmenki
Velika subota spomen je na Isusov počinak u grobu, a
završava vazmenim bdjenjem koje uvodi u najvažniju nedjelju
čitave povijesti, nedjelju Kristova Uskrsa. Crkva bdije uz novi
blagoslovljeni oganj i razmišlja o velikom obećanju,
sadržanom u Starom i Novom zavjetu, o konačnom oslobođenju
od staroga ropstva, grijehu i smrti.
U tami noći novim je plamenom zapaljena vazmena svijeća, simbol
Krista slavnoga koji uskršava. Krist, svjetlo čovječanstva,
razgoni tmine te osvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na
svijet.
Uz vazmenu svijeću u Crkvi odjekuje veliki vazmeni navještaj:
Krist je doista uskrsnuo, smrt nad njim nema više moći. Svojom
smrću on je zauvijek pobijedio zlo i svim je ljudima podario
Božji život.
Prema drevnoj tradiciji, za vazmenoga bdjenja katekumeni primaju
krštenje, čime se ističe dioništvo svih kršćana u otajstvu smrti
i uskrsnuća Kristova. Dani Vazmenog Trodnevlja
– Veliki četvrtak, Veliki petak i Velika subota obično
se nazivaju “svetima” ili “velikima” jer omogućuju ponovno
proživljavanje središnjega događaj kršćanskoga otkupljenja te
vjernike uvode u bitnu jezgru kršćanske vjere: muku, smrt i
uskrsnuće Isusa Krista. To su dani koji čine srce i stožer čitave
liturgijske godine, kao i života Crkve.
U sjeverozapadnoj Hrvatskoj čest je običaj uskrsnih krijesova
– vuzmenki. U mnogim krajevima ljudi pripravljaju pred
crkvom pravu gomilu drva koju onda pale kresanjem kamena o kamen,
a ne suvremenim upaljačem ili šibicom. No prije je svećenik palio
vatru tako da je potpaljivao gubu – koja raste po panjevima i na
starom drveću – i zatim naslagana drva, piše Dnevnik.hr.