USPJEŠNI MEĐIMURCI Maja Baksa: ‘Najveće zadovoljstvo je vidjeti uspjeh djetetove terapije’

Iako počeci nisu bili jednostavni, danas svoj odabrani put ne bi mijenjala ni za što

Svaki roditelj čije dijetepolazi MURID-ove radionice zna tko je Maja Baksa – magistra primarnog obrazovanja i ABA terapeutkinja koja je karijeru odlučila posvetiti djeci i njihovim potrebama. Njezini su radni dani ispunjeni uvijek novim izazovima, no Maja ih sve redom savladava.

U svome radu s djecom usmjerava se na davanje podrške potrebitima u područjima usvajanja raznih vještina i socijalizacije te smanjenju nepoželjnih ponašanja, s naglaskom na znanstveno utemeljenim metodama rada. Iako počeci nisu bili jednostavni, danas svoj odabrani put ne bi mijenjala ni za što.

Ostvarila san o radu s djecom

Kada je došlo vrijeme za odabir studija nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja, Maja je odabrala ono što ju je, na neki način, privlačilo još djetinjstva.

– Učiteljska profesija zanimala me još od osnovnoškolskih dana, pa sam nekako “srasla” s mišlju da bih jednog dana voljela biti učiteljica. Učenje je jedan od najboljih dijelova života, a biti onaj koji podučava, pomaže i usmjerava je, prema mom mišljenju, jedna od plemenitijih životnih uloga. Nadam se, i trudim se, da uspijevam biti barem djelić te lijepe slagalice – govori nam Maja.

Završila je Učiteljski fakultet i postala magistra primarnog obrazovanja, no ubrzo ju je zatekla hrvatska stvarnost.

– Tada sam, kao i većina mojih kolega učitelja, osjetila realnost otežanog zapošljavanja u odgojno-obrazovnim ustanovama. Nakon kratkih zamjena u školama, honorarnih poslova i odrađenog pripravničkog staža mjerama aktivne politike zapošljavanja HZZ-a, pružila mi se prilika postati asistentica u nastavi jednoj divnoj djevojčici koja se baš spremala krenuti na svoj put osnovnoškolskog obrazovanja. Nakon početnog volontiranja, kojem je svrha bila upoznavanje obje strane – i treće strane – MURID-a, svi smo zajedno krenuli u pustolovinu asistenata u nastavi, u čemu sam uživala i iznimno mnogo naučila.

Kako napominje, istodobno je pokušavala što više vremena posvetiti organizacijskom razvoju MURID-a, čime je stekla znanje i o civilnom sektoru. Upravo su je ta znanja nakon isteka mjere odvela u Udrugu slijepih Međimurske županije, a potom se, kako kaže, naprosto vratila kući – u MURID.

U MURID-u vodi male socijalizacijske grupe i grupe podrške za djecu koje se uglavnom odvijaju u popodnevnim satima. Na radionicama svoje polaznike podučava tome kako komunicirati, kako rješavati probleme, razvijati socijalne vještine, a također rade na samoregulaciji, emocionalnoj komponenti te prema potrebi daje podršku i u usvajanju akademskih (pred)vještina.

Druga strana njezinog posla podrazumijeva promotivne i organizacijske aktivnosti MURID-a: organiziranje kampanja, javnih akcija i aktivnosti, mnogo planiranja i provedbe, izvještavanja, osiguravanja vidljivosti, provedbu volonterskih programa, ali i kreativna radna zaduženja kao što je izrada biltena Udruge.

U svemu tome najvažnija joj je podrška koju prima od svojih kolega, a za koju kaže da nije ni znala da postoji u poslovnom okruženju sve dok nije postala dijelom MURID-a.

Svaki je dan novo učenje

Iako uživa u svakom aspektu svog posla, rad s djecom ipak joj najviše “puni baterije”, no itekako je svjesna svih izazova koji dolaze s time.

– Vjerujem da je najvažnije dobro se osjećati u onome što radiš, gledajući cjelokupnu sliku posla. Pojedini dani ili situacije kad se ne osjećamo baš najbolje također su dobri za nas jer izlazeći iz vlastitih okvira udobnosti i sigurnosti zapravo najviše rastemo. Kad nakon radnog dana u mislima vrtite činjenicu da svojim postupcima možete nekome, na neki način, obogatiti život, onda je i vaš život obogaćen. Stoga se veselim svakoj povratnoj informaciji koju dobijem od roditelja naše djece ili drugih sudionika i suradnika jer su mi one usmjerenja na daljnjem putu – govori Maja.

A na tom putu predano radi. Nedavno je postala certificirana ABA terapeutkinja koja radi s djecom prema metodama primijenjene analize ponašanja, što joj je kruna dvogodišnjeg usavršavanja, edukacija i supervizija, osobnog i profesionalnog rasta i razvoja.

U njezinoj svakodnevici motiviraju je ljudi, situacije, odnosi, vlastite emocije i afiniteti, no priznaje da nije uvijek bilo jednostavno. Ipak, naučila je kako i u najgoroj situaciji pronaći izlaz.

– Pokušavam racionalizirati sve probleme i reagirati pozitivno. Kad sam se našla u situaciji teškog zapošljavanja, naučila sam gledati van okvira i biti proaktivna. Kad sam se našla u novim timovima i na novim radnim mjestima, krenula sam prilagođavati se. Kad sam se posvađala, ispričala sam se. Kada nisam položila neki ispit, učila sam više. Kad su preda mnom fizički izazovi, trudim se odraditi ih. Kad sam zaboravila tekst usred nastupa ili predstave, snašla sam se. Sinergija je tu od velike pomoći. To me dovelo tu gdje sam danas – napominje.

I zato danas u svakom danu nastoji dati sve od sebe, a kada nije posvećena svom poslu, uživa u umjetnosti. Naime, Maja je dio i Zbora Josip Štolcer Slavenski i Kazališne družine Štolcer, a jednako tako uživa i u dobrim knjigama i filmovima, ali i redovitim treninzima, druženju s obitelji i prijateljima, volontiranju, češćem boravku u prirodi.

U svemu što radi, vidljiv je njezin vedar pogled na život i naučene lekcije.

– Uživati na nastupima s mojim “Štolcerima”, uhvatiti vremena u našim užurbanim životima za uživanje u društvu najbližih kao što je provesti popodne s nećakinjom, popiti kavu s prijateljima, popeti se na planinu, dati nekome koristan savjet, odraditi dobar trening – sve su to male pobjede. Uspjeh je utkan u sitnicama svakog dana i kad se sagleda cijela slika, tada je to veliki uspjeh – ističe Maja.

Tim će se mislima, kako kaže, voditi i u budućnosti za koju si priželjkuje samo jedno. 

–  Priželjkujem si da nastavim rasti, i profesionalno i osobno. Nitko ne zna što ga tek čeka! – zaključuje Maja Baksa.