USPJEŠNI MEĐIMURCI Vanda Petanjek: Od književnosti do borbe za prava životinja

Po struci je profesorica hrvatskog i engleskog jezika i književnosti, no posljednjih godina radi u Ministarstvu regionalnoga razvoja i fondova Europske unije. Strastvena je zaljubljenica u zaštitu prirode i životinja, a veganstvo je prigrlila u svoju svakodnevicu.

Svime što radi nastoji potaknuti promjene u svijetu oko sebe i ukazati na to da smo tu kako bismo se razvijali, učili jedni od drugih i imali ispunjen život. Ona je Vanda Petanjek iz Čakovca.

Profesorice joj potvrdile da je na pravom putu

Kada je birala studij, znala je da su jezici i književnosti njezin put. 

– Odrasla sam okružena knjigama, gotovo bih rekla da su knjige bile moje igračke. Engleski jezik počela sam učiti s pet godina i to je bio prirodan put kod odabira fakulteta. Iako su i majka i otac završili tehničke fakultete, nikad nisam osjetila pritisak da preuzmem majčinu tvrtku i dano mi je povjerenje da sama donosim svoje odluke – prisjeća se Vanda, dodajući da su u tome veliku ulogu imale i dvije profesorice: gimnazijska profesorica Mirjana Vidović te sveučilišna profesorica i spisateljica Julijana Matanović.

Nikada nije posumnjala u ispravnost te odluke. Upisala je studij anglistike i kroatistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a potom se vratila u Međimurje i  počela raditi kao profesorica u školi. 

– Devet godina radila sam s mladim ljudima u srednjim školama u Čakovcu i Varaždinu i puno sam od njih naučila. Osim u obrazovnom dijelu, uživala sam gledati kako iz djece odrastaju u zanimljive mlade ljude, a neke od njih još uvijek pratim i na njih sam ponosna.

Odlazak u Zagreb i zaokret u karijeri

No nakon devet godina došlo je vrijeme za neke nove izazove. Vratila se u Zagreb i otisnula u drugom karijernom smjeru. 

– Radila sam u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja, udruzi Prijatelji životinja, a danas radim u Ministarstvu regionalnoga razvoja i fondova Europske unije. Uključila sam se i volonterski gdje god sam osjetila da je važno podignuti glas i osvijestiti javnost, od akcija Greenpeacea vezanih uz očuvanje okoliša ili slobodu govora, preko prosvjeda, akcija i projekata Prijatelja životinja vezano uz veganstvo i prava životinja te sudjelovanja u drugim društvenim izazovima koje je poticao Centar za mirovne studije čiji sam program također završila.

Jedan od takvih projekata na koje je posebno ponosna je Veganopolis, projekt udruge Prijatelji životinja, koji joj je iznimno važan. Njezino zanimanje za zdravu prehranu i veganstvo počelo je, pak, sasvim slučajno. 

– Prva propitivanja prehrane počela su zbog slabijeg zdravstvenog stanja. Tada još nisam mislila da bih prehranom mogla toliko toga promijeniti. No tijelo se počelo samo oporavljati i bez ikakvog nametanja bezmesna prehrana došla je sama po sebi. Rad u udruzi Prijatelji životinja bio je presudan za moju odluku o promjeni prehrambenih navika i odnos prema životinjama. Mnogi naši stavovi temelje se na tradiciji i nedovoljnoj informiranosti. Propitivanje je u svakom segmentu života važno i svatko za sebe određuje kad je vrijeme da nešto mijenja ako se za to odluči.

Pritom ističe da je nužno biti informiran i znati kako u svoje tijelo unijeti potrebne nutrijente, ali i biti otvoren prema novom i drugačijem. 

– Svoju vegansku prehranu pomno planiram. Nikad nisam posumnjala u tu odluku. Rodila sam prekrasnog zdravog sina 2016. godine, a u listopadu prošle godine otrčala sam polumaraton i nastojim biti što više aktivna. No nerijetko je veganstvo još uvijek mnogima nepoznanica. Ogroman trud oko podizanja svijesti o veganstvu i pravima životinja u Međimurju ulaže Aleksandra Hampamer koja sa svojim suradnicima i volonterima radi sjajan ali težak posao. Veliki broj ljudi mijenja svoje stavove i veseli me prihvaćanje različitosti koje u tome vidim.

Zašto su veganstvo i vegetarijanstvo nešto o čemu itekako trebamo razmišljati? 

Upravo je zbog svega toga i bila dio spomenutog projekta Veganopolis koji je službeno predstavljen javnosti na Dan planeta Zemlje 22. travnja 2015. godine kako bi se ukazalo na povezanost prehrambenih navika i očuvanja okoliša. Tim su projektom prvi put u Hrvatskoj objedinjene usluge koje pružaju informacije o prehrani namirnicama biljnog podrijetla.

Na mrežnoj stranici www.veganopolis.net dostupan je popis veg(etarij)anskih restorana i kafića u Hrvatskoj, blog i osnovne informacije o veganstvu zajedno s pet izdvojenih usluga, a to su Vege vodič (internetska baza veganskih proizvoda na hrvatskome tržištu), Vege izazov (tridesetodnevni izazov koji prijavljenima omogućava besplatno dobivanje veganskih recepata), Vegan Buddy (osobni vodič koji daje savjete i podršku), Nutricionistički savjeti te Radionice kuhanja.

Uz Veganopolis vodila je i projekt pod nazivom Spremi klopu namijenjen razvijanju zdravih prehrambenih navika kod učenika i učenica osnovnih škola kroz radionice kuhanja biljnih obroka. Svime time nastoji ukazati na potrebu učenja o veganstvu zbog zdravstvenih, ekoloških i etičkih razloga. 

Empatija sve više postaje rijetki talent umjesto da je prepoznajemo kao potrebu ili osnovnu ljudsku reakciju na drugog ili drugačijeg, uglavnom slabijeg. Svaka promjena donosi reakciju i ta je reakcija nužna za propitivanje i promjenu. Nažalost, još smo uvijek društvo koje na nepoznato ili različito reagira negativno. Vidimo to na brojnim društvenim platformama gdje se ukrštavaju suprotna mišljenja. Zato je važno biti otvoren i kvalitetno informiran kako bi odluke koje donosimo bile argumentirane i snažne – napominje. 

Kako dalje ističe, mesna industrija i navika jedenja mesa uvelike je odgovorna za neodgovorno i bespotrebno trošenje resursa i masovno zagađenje, a promjena prehrane najučinkovitije je rješenje za zaštitu okoliša općenito. Preko 60 milijardi životinja godišnje izloženo je patnji i ubijeno je zbog jedenja mesa, mlijeka i jaja. Prema izvještaju UN-a iz 2010., proizvodnja hrane životinjskog podrijetla odgovorna je za čak 18 posto ukupne emisije stakleničkih plinova, što je više od ukupnoga svjetskog prometa.

Dio socijalnih, zdravstvenih i obrazovnih promjena 

Kako bi se omogućile neke od promjena u društvu, nužan je između ostalog i razvoj poduzetničkih i istraživačkih djelatnosti u tim područjima, a to se djelomično ostvaruje i na Vandinom radnom mjestu. 

– U trenutnoj financijskoj perspektivi 2014.- 2020. kroz EU fondove mogu se financirati područja definirana u programskim dokumentima, tzv. Operativnim programima. Moj je rad vezan uz Operativni program Konkurentnost i kohezija kojim se omogućuje ulaganje u infrastrukturne investicije i pružanje potpore razvoju poduzetništva i istraživačkih djelatnosti. Budući da se bespovratna sredstva iz fondova EU-a dodjeljuju isključivo putem javnih poziva na dostavu projektnih prijedloga, u svakodnevnom radu s kolegama radim na pripremi takvih poziva i na praćenju projekata i to u područjima socijalne, zdravstvene i obrazovne infrastrukture. 

Vjeruje da se ulaganjem sredstava Europske unije ostvaruju dobri uvjeti za kvalitetniju i dostupniju zdravstvenu zaštitu, socijalnu uključivost, cjeloživotno obrazovanje i razvoj vještina koje su usklađene s tržištem rada a samim time i razvijanje ekonomije utemeljene na znanju i inovaciji, a upravo to smatra i najboljim dijelom svog posla. 

Život je jedan i baš zato ne moramo imati samo jednu karijeru

Iako je neke možda začudila njezina promjena karijere od srednjoškolske profesorice do današnjeg puta, Vanda čvrsto vjeruje u ono što bismo i svi mi trebali prigrliti. 

– Ono što smatram važnim je osvijestiti da karijera ne mora za cijeli život biti jedna i jednaka, da treba izaći iz svojih zona sigurnosti i odvažiti se krenuti u nepoznato. Tako se najviše uči i napreduje, ne samo profesionalno nego i ljudski, a iskustvo formirano izazovima, umjesto konformizmom i komocijom, puno je vrijednije i dugotrajnije. Ponekad je hrabrost da se ode važnija od sigurnosti da se ostane – napominje. 

Na njenu putu najviše je motiviraju ljudi: njezina obitelj, neplanirani susreti, putovanja i razgovori s ljudima koji puno kažu, ne nužno s puno riječi. Time se planira voditi i u budućnosti. – Priželjkujem si hrabrost da se i dalje educiram u raznim područjima i da u njima mogu doprinijeti promjenama u društvu koje su više nego nužne. Također trenutno radim i na zbirci poezije i ako bude prilike, možda se poklope okolnosti da je i objavim – zaključuje Vanda Petanjek.