Prosjek čekanja varira od nekoliko mjeseci do više od godinu dana i to je čekanje jedna od vječnih tema u zdravstvenom sustavu
Trenutačno u Hrvatskoj 13.115 ljudi čeka na pregled magnetskom
rezonancijom (MR), podatak je Hrvatskog zavoda za zdravstveno
osiguranje za pretragu koja se može obaviti u 20 javnih bolnica
te 11 privatnih ustanova.
Diskutabilna je to brojka jer je pitanje ima li HZZO podatak o
onima koji čekaju kod privatnika kao i o tomu jesu li svi uređaji
za MR doista u funkciji u svih 20 bolnica. Prosjek čekanja varira
od nekoliko mjeseci do više od godinu dana i to je čekanje jedna
od vječnih tema u zdravstvenom sustavu.
Nema administracije koja nije najavila rješavanje lista čekanja
za koje je MR jednostavno sinonim jer se negdje i danas dobivaju
bizarno daleki termini. Istina, za pacijente ne vrijedi ona
trgovačka da je “mušterija uvijek u pravu” te bi sam razum svima
trebao biti dovoljan da budemo svjesni kako prednost moraju imati
bolesniji, ugroženiji, djeca.
No, jednako tako nitko od pacijenata sam sebi ne ispiše uputnicu
za pretrage, pa tako ni za “magnet”. S povjerenjem u liječničko
znanje i stručnost svatko tko iziđe s tom uputnicom iz ordinacije
na neki način očekuje da mu “magnet” konačno detektira problem
čime je, vjeruje, bliže njegovu rješavanju.
Pitanje je koliko sustav doista selektira dijagnoze i koliko je
pri tomu pravedan, a u konačnici i što to znači ikomu tko trpi
bol dok čeka mjesecima. Ispostavi se na kraju da je 20-30 posto
tih “magneta” bilo i nepotrebno te da smo svi gubili i vrijeme i
novac.
Dokazao je to sustav koji je razvilo Europsko radiološko društvo
s American College of Radiology te ga je uvelo i uvodi u mnoge
zemlje. No, za takav bi potez morali biti svi spremni, i
liječnici i pacijenti te preuzeti odgovornost.
Jer svaka ta uputnica za magnetsku rezonanciju, CT, ultrazvuk,
doppler itd. u konačnici završi na radiologiji, u zemlji koja ima
500-tinjak radiologa, uključujući i one umirovljene. Manjak
liječnika, pretjerane pretrage i čekanje pacijenata nije samo
hrvatska stvarnost, ali to ne znači da to ne trebamo
rješavati.