‘FRIŠKI’ MAJSTOR LAFRI Stjepan Purić se uklopio u rukotvorstvo svojih sumještana

Nije želio ostati besposlen. Već pri prvim pokušajima dubljenja drva shvatio je da je 'to to'. Osim lafri izrađuje mini korita.

Lafre iz Turčišća su simbol međimurskog fašnika. Nekada su se u tom međimurskom selu njihovom izradom bavili mnogi muškarci pa kako priče kažu, nije bilo gotovo nijedne kuće u kojoj neki od muškaraca nije znao izrađivati lafre ili se je bar o tome isprobao.

Kako je vrijeme nosilo svoje, odnijelo je i te vrsne majstore. Kod nekih je postojala bojazan kako će Turčišće ostati na maskama svojih predaka. Da ne bude tako odgovornost za njihov opstanak preuzelo je mjesno KUD ‘Lafra’ i tako lafra i dalje živi, caruje, putuje, diljem Europe, viđeno je od turista cijeloga svijeta i to za nedavna gostovanja članova ‘Lafre’ na Siciliji gdje su bili  na 73. Međunarodnom festivalu folklora- (Festival bademovog cvijeta), u Agrigentu na Siciliji zajedno s članovima Kulturne udruge Seljačka sloga Prelog.

Tamo je bio 63-godišnji Stjepan Purić, čovjek čiji su korijeni iz Hodošana, no živeći u Turčišću jednostavno je poprimio tradicijsko nasljeđe ove sredine.

– Vjerovali ili ne, time se bavim tek godinu dana. Počeo sam dubljenjem drveta gledajući najprije susjeda i ne dvojeći mnogo pokušao sam i sam. Shvatio sam da sam u tome ‘doma’ – ispričao nam je danas Stjepan spremajući se u Čakovec na tradicijski fašnik.

Rekao je da uspješnosti u izradi lafri može pripisati svojoj invalidnosti.

– Nakon 14 operacija na nozi jednostavno morate misli usmjeriti na nešto drugo, odagnati bolove nekim radom. Dubljenjem i oblikovanjem drveta bolovi su jednostavno nestajali, ustvari bili su tu uz mene, ali ja ih nisam osjećao, lafre su postajale moje tablete, injekcije – ispričao nam je u žurbi.

Dodao je kako njeguje svoj stil njihove izrade i da njegove maske imaju svoju prepoznatljivost, petnaest velikih i nebrojeno malih koje izrađuje kao suvenire koji imaju ‘prođu’. Počeo je izrađivati i mini korita, onakva kakva velika izrađuju koritari.

Reći će kako će svaki iskusni majstor ima svoj stil pa tako i on pa mu tko ne bi bilo teško neku od svojih suvenir maski danas prepoznati u Francuskoj, Kanadi, Australiji…
Prijateljevanje s drvom, druženje s maskama i suvenirima Stjepana su učinili takoreći zdravim, premda će zauvijek ostati invalid, ali ponosan što je uključen u očuvanje  našeg etnokulturnog nasljeđa. Radosni smo što se je ‘rodio’ novi ‘otac’ lafri.