PRVI ROĐENDAN BEZ DIJALIZE Mali Ivan iz Palovca: ‘Jako sam sretan, došli su mi i prijatelji!’

Ivan je po prvi puta rođendan proslavio s prijateljima. No, čim se na vratima pojavio policajac Kristijan Srpak, mali borac je zaboravio na sve oko sebe

– Znaš, ja sam ti jako sretan. Imam bubreg i ovo mi je prvi rođendan s prijateljima, ozarena lica govorio je mali heroj Ivan Sabol (10) za 24sata. No čim se na vratima igraonice Veseli kutak u Maloj Subotici pojavio policajac Kristijan Srpak, dječak je zaboravio na sve oko sebe.

– Prijatelju, sretan ti rođendan – sa smiješkom mu je poželio Srpak, ovogodišnji dobitnik nagrade Ponos Hrvatske. Podigao je Ivana u naručje i predao mu vrećicu s rođendanskim darom. Proteklih devet godina Ivan je rođendane slavio u krugu najuže obitelji u Palovcu ili u bolnicama. Zbog zatajenja bubrega na dijalizi je od rođenja, a ima problem i s mekim kostima, zbog čega je do sada prošao mnoge operacije.

Lani u veljači u Padovi su mu presadili bubreg mame Kristine (31), a Ivanovo tijelo izvrsno ga je prihvatilo.

Kristijan Srpak (43) iz PU međimurske ima posebno mjesto u njegovu srcu. On mu je pomagao u ozdravljenju. Unatoč operacijama koljena, za Ivana je prikupio 80.000 kuna. Čim je čuo da obitelji Sabol treba novac za troškove transplantacije bubrega u Padovi, odlučio je za njega trčati maratone. S privatnim poduzetnikom Zlatkom Đurkinom dogovorio je da mu svaki pretrčani kilometar stimulira sa 100 kuna te uplati na račun humanitarne akcije “Pomozimo Ivanu”, pišu 24sata.

– Ja sam sretan kad  njega vidim sretnog. Nikada do sada nije slavio rođendan u igraonici, nikad ga nije slavio s prijateljima iz razreda. Za neke je zaboravio i kako se zovu jer mu je učiteljica, zbog bolesti, dolazila kući – kazao je Srpak. Pamti njihov prvi susret.

– Kad sam ih prvi put posjetio, osjećali su se bespomoćno. Sve je bilo neizvjesno. Ivanovi roditelji bili su nezaposleni i u teškoj financijskoj situaciji. No njihova vjera u transplantaciju i Ivanov optimizam da će uskoro ozdraviti oduševili su me i nisam mogao ostati ravnodušan – ispričao je.

Malenom heroju Ivanu posvetio je i lanjski polumaraton u Čakovcu. Zadnjih šest kilometara Kristijan je trčao gurajući kolica u kojima je bio Ivan, koji se tek oporavljao od transplantacije. Ušavši u cilj, dječak je podigao ruke i viknuo “Pobjeda!”.

Iako mališana čekaju još mnoge operacije i intervencije na kostima ruku i nogu, mama Kristina jučer nije krila sreću zbog sinova ozarenog lica i radosti.

– Probudio se u osam i bio je jako uzbuđen što ide na proslavu rođendana. Nije mogao dočekati. Što da vam kažem, svašta je već prošao u životu, svašta ga još čeka, ali idemo dan po dan. Njegova sreća nam je najvažnija – rekla je Kristina.