Matija Pavlic je svoj rad dosad bazirao na Čakovec, gdje je i živio. Dugogodišnje poznanstvo s Matijom Bogdanom odvelo ga je na Korčulu, a sada i u London
Matija Pavlic, poznatiji i kao Kninđa, talentirani je mladi chef koji je noževe na početku svoje karijere brusio uglavnom u čakovečkim restoranima. Bilo mu je, kaže, super raditi u rodnom gradu jer je imao prilike voditi kuhinje i smišljati nova jela.
Najdraži dio posla tada mu je bio prenositi svoje znanje na mlade
nade te je, kako sam kaže, sretan što je sve to mogao iskusiti u
mlađoj dobi života, kada se i sam počeo zanimati za svijet
kulinarstva, piše
Gastro 24sata.
Radio je u nekoliko čakovečkih restorana, dovodio ih na neku višu
razinu prezentirajući dotadašnjim gostima novi pogled na
gastronomiju, a onda ga je dugogodišnje prijateljstvo s uspješnim
čakovečkim chefom Matijom Bogdanom odvelo na
Korčulu. Tamo je ovog ljeta s Bogdanom radio na
njegovom projektu De Canavellis koji je, malo je reći,
oduševio baš sve koji su njihova jela imali prilike
isprobati.
– Prije toga nisam radio u fine dining restoranima, ali sam se u Matekovoj kuhinji odmah pronašao. Razlika između jedne takve i kuhinja u kojima sam do tada radio ima jako puno. Od organizacije kuhinje, profesionalnosti tima, pa do razlike u kvaliteti namirnica. Ne mogu reći gdje je bilo više stresa, ali to uglavnom, iz mog iskustva, ovisi o glavnom chefu. Na Korčuli je sve bilo savršeno posloženo i sve je išlo po špagi. Matek je tu donio puno toga, ali moram reći da je i ostatak ekipe u De Canavellisu rasturio svoje stanice. Bilo je to jedno lijepo iskustvo, ispričao je Pavlic za Gastro 24sata.
– Riječ je o chefu koji je dugo godina bio sous chef u The Fat Ducku i eto, tako sam dobio priliku raditi za jednog odličnog čovjeka – rekao je.
No Pavlic ni tu nije stao, Bogdan je još jednom odigrao važnu ulogu u njegovoj karijeri i prilika za rad u jednom od najboljih restorana svijeta, restoranu s dvije Michelinove zvjezdice i onom koji vodi neponovljivi chef Brett Graham, došla je kao naručena.
– Priča dosta sliči onoj prijašnjoj koja je imala veze s dolaskom u London, ha ha ha. Matek i ja smo sjedili u nekom londonskom pubu, razgovarali uz mrzle pive na šanku i došli na ideju da ako sam već u Londonu, zašto ne bi otišao na staž u Ledbury. Matek je dogovorio stažiranje, a ja sam ga prihvatio. Jedne slobodne nedjelje odlučio sam otići u Ledbury, jako me zanimalo kako je to u jednom od najboljih restorana svijeta. Što da kažem, zaljubio sam se. Sistem rada nije mi stran jer sam radio s Matekom, a i on je bio tamo pa mi je odmah bilo i puno lakše pohvatati neke stvari.
Bilo je neopisivo dobro i pomalo ludo stajati na passu jednog od najboljih restorana svijeta, gledati kako to rade veliki dečki i plejtat tanjure s njima. Nakon radnog vremena jedan od head chefova pitao me bi li mogao doći i drugi dan na staž. U restoranu u kojem trenutno radim bio sam jutarnja smjena, tako da sam prihvatio poziv i idućeg dana nakon posla sjeo na bus, direktno u Ledbury. Nisam se čak ni presvukao, smije se Pavlic prepričavajući svoj prvi susret s kuhinjom londonskog Ledburyja.
– Drugi dan mi nije bio toliko opušten iako sam znao što me čeka, Matek mi je dao neke naznake. Onog trenutka kada sam opet zakoračio u Ledbury osjetio sam tu ludu i nabrijanu energiju kao prethodnog dana, to je jednostavno nešto neopisivo. Poslije servisa sam bio pozvan u ured jednog od head chefova na razgovor, dobio ponudu za posao i eto, počinjem raditi početkom veljače – kaže.
Pavlic govori kako počinje kao chef de partie, od najjednostavnije stanice u jednoj takvoj kuhinji, a od čitavog iskustva očekuje puno rada, discipline i borbe. Na kraju, pitali smo ga koliko je zapravo uzbuđen zbog cijelog iskustva.
– Uff, jako uzbuđen!, rekao je Pavlic za Gastro 24sata.
