Jedna od nelogičnosti je i da imamo više birača i osiguranika u HZZO-u od stanovnika
Iako podatak o 556 općina i gradova na prvi pogled može ostaviti
drugačiji dojam, Hrvatska je među najcentraliziranijim zemljama u
Europi. A korijen problema leži u tome što su mnoge općine
formirane prema logici puke političke tehnologije – krojile su se
kako je to odgovaralo HDZ-u, stranci koja je, ne treba
zaboraviti, od osamostaljenja državom upravljala dvije trećine
vremena. Općine su tako slagane na temelju procjene na kojem bi
području ta stranka mogla odnijeti izbornu pobjedu, koja sa sobom
nosi i položaje za vjerno stranačko članstvo i njihove
rođake.
Velik broj lokalnih jedinica na prvi bi pogled trebao jamčiti
snažnije sudjelovanje građana u donošenju odluka koje se tiču
njihova svakodnevnog života, od komunalija do dječjih vrtića i
manifestacija, no u Hrvatskoj to u praksi uglavnom ne izgleda
tako. Naprotiv, u mnogim slučajevima o razvoju svoje općine
zapravo ne odlučuju ni njihovi načelnici ni predstavnička tijela,
jer su mnoge od njih na rubu egzistencije, a jedini zaposleni su
oni koji rade u općinskim ili javnim službama.
Općina sa 600 stanovnika
Jedna od takvih općina su Lišane Ostrovičke, koje su u zadnjem
izvješću Državne revizije o poslovanju općina dobile uvjetno
mišljenje jer su na plaće svojih zaposlenika potrošile čak 264
posto više novca nego što su po zakonu smjele. S obzirom na to da
je općina lani uprihodovala ukupno nešto manje od 5,5 milijuna
kuna, za plaće je po izvješću Državne revizije mogla potrošiti
nešto manje 150.000. No, takvu odredbu u ovom je slučaju potpuno
nemoguće poštovati jer ih sam status općine obvezuje na
zapošljavanje nekoliko osoba. Iako je riječ o općini sa samo 600
stanovnika, dužni su imati knjigovođu, administrativnog
referenta, komunalnog djelatnika i odgojiteljica u vrtiću.
Kada se tu dodaju plaće načelnika i njegove zamjenice te jednog
pročelnika, potpuno je jasno da ograničenje od 150.000 kuna nije
dovoljno čak ni ako su svi zaposleni na minimalcu. Jasno je
i da je u takvim općinama, a Lišane Ostrovičke nisu jedine,
potpuno nemoguće pomišljati i na bilo kakav razvoj. Slabosti
sustava s mnoštvom općina koje ne mogu pokriti ni vlastite plaće
najbolnije se otkrivaju kada je riječ o povlačenju europskih
fondova. Općine poput Lišana Ostrovičkih nemaju ni vodovod, no ne
mogu ni pomišljati da bi ga mogle izgraditi uz pomoć fondova EU,
jer im za to, osim stručnog kadra koji nemaju niti samostalno
mogu osigurati, treba i novac za vlastiti udio u
projektu.
Traže pomoć države
Mnogi načelnici zato pozivaju državu da se uključi u
sufinanciranje, spominje se i osnivanje fonda iz kojega bi
središnja država pomogla lokalnim sredinama. No, treba imati na
umu da bi takav razvoj događaja značio samo dodatnu
centralizaciju, jer općine u tom slučaju ne bi mogle autonomno
odlučivati.
Nakon presude Kruljcu, može li se suditi za manje
količine droge?
Hrvatska je u percepciji građana visoko korumpirana zemlja, pri
čemu se posebno upire prstom u pravosuđe. Vjeru u pravdu ovih je
dana dodatno poljuljala zatvorska kazna za Huanita
Luksetića zbog uzgoja marihuane koju je htio koristiti
da bi si olakšao simptome multiple skleroze. Ova presuda ne bi
pobudila toliki bijes da je javnost ne uspoređuje s nekim,
također recentnim slučajevima u kojima su očiti dileri ostali na
slobodi, po općem uvjerenju, zbog veze s uglednicima.
Sin generala Mladena Kruljca nedavno je tako za
čuvanje 3,98 kilograma marihuane i 27 grama kokaina te teško
objašnjivih 180.000 eura kažnjen dobrotvornim radom. Očit
nerazmjer dviju kazni rezultirao je predsjedničinom najavom
pomilovanja za Luksetića, a mi se pitamo može li se nakon presude
mladom Kruljcu u Hrvatskoj uopće više suditi za posjedovanje
manjih količina droge.
Prijevoznici za svaki prijamnik moraju plaćati RTV
pristojbu
Jedan od apsurda koji muči hrvatske prijevoznike je da moraju
plaćati RTV pristojbu za svaki prijamnik koji imaju u svojim
vozilima. Tako prijevoznička tvrtka koja primjerice ima 35
kamiona, za RTV pristojbu godišnje mora izdvajati čak 33.600
kuna. Međunarodnim prijevoznicima nije pri tome jasno zašto
moraju plaćati tu pristojbu kad su njihovi kamioni 90 posto
vremena izvan Hrvatske.
S druge strane, vozači svih kamiona ionako plaćaju RTV pristojbu
za prijamnike koje imaju kod kuće. No, zakon je, iako apsurdan,
ipak jasan pa propisuje da su sve pravne osobe, udruge bez pravne
osobnosti, obrtnici i druge fizičke osobe koje obavljaju
samostalnu djelatnost, dužne sukladno Zakonu o HRT-u plaćati
pristojbu na svaki prijamnik te da su obveznici plaćanja mjesečne
pristojbe vlasnici ili posjednici prijamnika.
Liječnički pregled za vozački ispit vrijedi samo šest
mjeseci
Mladi kandidati prije pristupanja polaganju vozačkog ispita
moraju obaviti liječnički pregled u ovlaštenoj ordinaciji
medicine rada koji plate između 400 i 500 kuna. Taj liječnički
pregled, osim osnovnog pregleda, uključuje i pregled vida i
psihologijsko testiranje psihičkih sposobnosti. Kandidat doktoru
medicine rada pri tome treba donijeti i izvadak iz liječničkog
kartona o kroničnim i psihičkim bolestima koji ne smije biti
stariji od tri mjeseca.
Ako kandidat zbog bilo kojeg razloga ne položi vozački u roku od
šest mjeseci i želi nakon toga polagati ispit za vozača A i B
kategorije, mora ponovno ići na liječnički pregled i opet za
njega platiti 400 do 500 kuna. Da je to apsurd, slažu se i
stručnjaci, no u nadležnim institucijama kažu da je to sukladno
direktivi EU. Tako vozač koji je prešao četrdesetu ima vozačku
dozvolu koja mu vrijedi sve do 65. godine i ne mora ići na
liječnički pregled, a mladi kandidat mora svakih šest
mjeseci.
Više birača i osiguranika u HZZO-u od stanovnika
Takvim kupusom od podataka o broju stanovnika, zdravstvenih
osiguranika i birača te nerazmjerom među njima ne može se
pohvaliti nijedna uređena država EU. Hrvatska, prema procjenama
demografa i statistikama zemalja u koje su se hrvatski građani
doselili, ima nešto manje od četiri milijuna stanovnika, ali zato
smo, po podacima HZZO-a od 31. prosinca 2018., imali 4,146.450
zdravstvenih osiguranika! Istina, u osiguranike se ubrajaju i
stranci koji žive i rade kod nas, strani umirovljenici i oni s
dozvolom privremenog i trajnog boravka, ali ih ne može biti
toliko. Posljednja procjena DZS-a o broju stanovnika pokazuje,
pak, da smo 2017. imali 4,124.531 stanovnika. Uz sve te apsurde
slijedi i taj da imamo 3,774.548 birača u RH. Kako je to tek
moguće uz skoro 600 tisuća djece do 14 godina!
Izdašna pomoć za treće dijete, ali mnogim očevima
nedostupna!
Grad Zagreb diči se jednom od najizdašnijih financijskih naknada
za pomoć u opremanju novorođene djece. Za treće dijete tako ćete
dobiti 54.000 kuna u jednakim godišnjim obrocima tijekom šest
godina. Popis dokumenata koje treba predočiti nadležnom uredu
jest podugačak, ali za toliki iznos isplati se potrošiti nekoliko
dana u prikupljanju papira. Naravno, ako ste sigurni da
ispunjavate sve uvjete za dobivanje naknade, koji su ispisani na
gradskoj web-stranici.
A iz njih proizlazi da pravo na financijsku pomoć ne možete
ostvariti ako ste razvedeni, a starija djeca nisu prijavljena na
istoj adresi na kojoj živite. Činjenica da ste pravomoćnim
rješenjem skrbnici te djece, da imate plan o skrbništvu s bivšim
bračnim drugom, da plaćate alimentaciju i da djeca dio tjedna
provode kod vas neće vam pomoći. Osim u slučaju da se s bivšim
partnerom dogovorite da lažno prijavite djecu na svoju
adresu.
Pokretanjem nove tvrtke izbjegavaju se dugovi
stare
Iako je nekoliko Vlada najavljivalo da će zaustaviti praksu
nepoštenih poduzetnika da poslovanje s jedne tvrtke prebace na
drugu, koja je financijski neopterećena, to se nikad nije
dogodilo. Zakon je ograničio manevre poduzetnicima na način da se
više ne može osnovati nova tvrtka prije nego što se poplaćaju
obveze za poreze i doprinose u tvrtki u kojoj ste suvlasnik, ali
nitko ne propituje prebacivanje poslovanja s jedne na drugu
aktivnu tvrtku.
U pravilu, stoga, pojedinci osnivaju više tvrtki s ograničenom
odgovornošću preko kojih posluju. Iako je smisao takvog pravnog
subjekta zaštita osobne imovine poduzetnika od neuspjelog
poslovnog pothvata, kao apsurd se čini da država ne može
zaustaviti praksu otvaranja više različitih tvrtki kako bi se
mogle izbjeći pojedine obveze.
Primjera ima i u velikim sustavima koji prebacuju poslovanje s
jedne na drugu pravnu osobu, a za sobom ostavljaju milijunske
dugove. Praktičan je pritom propis po kojem stečaj nakon
neprekidne blokade računa dulje od 120 dana Fina mora automatski
pokrenuti, a može se voditi i po skraćenom postupku. U tom se
slučaju dugovi zauvijek otpisuju, a poduzetnik koji ih je stvorio
može bez opterećenja nastaviti raditi kao da ih nikad nije
stvorio niti nekoga oštetio.
Nemate naljepnicu? To vas može koštati i pola milijuna
kuna
Lista naljepnica koje u svom objektu mora imati svaka trgovina
ili ugostiteljski objekt poprilično je duga, a kazne za
poduzetnike su astronomske. Nužno je imati naljepnicu za
fiskalizaciju, a kazna, ako je nemate ili imate staru verziju,
može biti i do pola milijuna kuna.
Uz nju, nužno je imati i naljepnicu o obvezi uzimanja računa.
Nije dovoljno imati vatrogasni aparat u objektu, već i naljepnicu
kojom se označava mjesto za vatrogasni aparat koja se uglavnom
smješta iznad samog aparata. Kazna, ako nema te obavijesti, kreće
se od dvije tisuće do 20 tisuća kuna.
U ugostiteljskim su objektima nužne i oznake o dozvoljenom ili
zabranjenom pušenju, a čak i ako ih imate, ali su oštećene, može
se naplatiti paprena kazna. Apsurd o naljepnicama nastavlja se i
kod zaštite potrošača. Tako je od 2016. godine u povijest otišla
knjiga žalbe, međutim trgovac, a to je svaki obrtnik ili
poduzetnik koji prodaje neku robu ili uslugu, mora istaknuti
obavijest o načinu podnošenja prigovora.
Ponovno se zahtijeva još jedna obavezna naljepnica u objektu, a
zbog nepostojanje takve obavijesti određena je kazna od pet do
petnaest tisuća kuna. No tu naljepnicama nije kraj pa tako objekt
mora naglasiti da se prostor snima i, naravno, staviti naljepnicu
kao upozorenje o tim aktivnostima.
Poljoprivreda kopni, a poticaji sve veći
Od osamostaljenja Hrvatske izgubili smo velike poljoprivredne
površine. U 1989., prema Popisu poljoprivrede, imali smo 3,2
milijuna hektara, a 2017. godine 1,5 milijuna, što znači da smo u
30 godina izgubili 1,74 milijuna hektara poljoprivrednog
zemljišta. I dalje se lome koplja i kako će se raspolagati
državnim zemljištem, za koje još ne postoje precizni podaci
koliko ga je, dok hrvatska poljoprivreda od 2008. do 2017.
bilježi stalan pad vrijednosti proizvodnje te sve više zaostaje
za ostalim članicama EU.
Od ulaska u EU zabilježen je pad proizvodnje za pet milijardi
kuna, a za to su vrijeme izdvojena znatna sredstva za potpore od
više od 20 milijardi kuna, oko 3,2 milijardi kuna godišnje.
Lex šerif za vječne vladare
Hrvatska je poznata po lokalnim gradonačelnicima, načelnicima i
županima koji vladaju po pet-šest mandata (20-24 godine), a
izmjenama zakona njihove su pozicije dodatno učvršćene. Tako
dugotrajna vladavina podloga je za političku korupciju,
umrežavanje i uspostavu apsolutne vlasti jedne političke opcije
koja u svojim rukama u potpunosti drži neki grad ili županiju.
HDZ-ova je Vlada donošenjem “lex šerif” praktički onemogućila
smjene lokalnih čelnika jer se uime tobožnje političke
stabilnosti odlučilo da, ako lokalni parlamenti ne prihvate
gradonačelnikov/načelnikov/županov proračun, onda na izvanredne
izbore ide samo to tijelo, a lokalni čelnik tek ako ni ponovno
izabrano vijeće ili skupština ne usvoje njegov proračun.
Kada je Vlada već toliko zacementirala lokalne šerife, apsurdno
je što im nije ograničila mandat na otprilike tri uzastopna
mandata. Posebno je apsurdno što je mandat predsjedniku/ici
ograničen na deset godina, tj. dva mandata, dok lokalni šerifi,
koji se kao i šef države biraju neposredno, mogu vladati
neograničeno. Osim toga, mandat bi trebao biti ograničen svim
izvršnim funkcijama, kako u politici, tako u pravosuđu itd.
Iako se iz Ministarstva uprave neslužbeno najavljivalo da bi
mogli predložiti ograničenje mandata lokalnim čelnicima, ta je
ideja propala jer su je minirali HDZ-ovi lokalni šerifi.
Zagrebački gradonačelnik Bandić, riječki
Obersnel, župan primorsko-goranski
Komadina… spadaju u najdugovječnije lokalne
čelnike.